Fra Miljenko Stojić, vicepostulator Vicepostulature koja istražuje smrt 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću kazao je u izjavi za Narod.hr da odvjetnik Nobilo ”u maniri jugokomunističkog agitpropa optužuje 12 franjevaca ubijenih i zapaljenih na Širokom Brijegu 7. veljače 1945. da su pucali na partizane”.

”Ne navodi nikakve dokaze, dok s druge strane postoji mnoštvo svjedočenja onih koji su u to vrijeme bili u samostanu (đaka i civila) da fratri ne samo da nisu pucali nego su otvorili vrata samostana i čak rekli partizanima da ih dočekuju kao braću. Bilo je to oko 10.00, dok su ih počeli smicati jednoga po jednoga oko 16.00, napominje fra Miljenko Stojić.

Stojić dodaje da ”čak ni u operativnim dnevnicima brigada koje su napadale Široki Brijeg nigdje ne stoji ono što Ante Nobilo danas zna i tvrdi.”

”Neka pruži dokaze za svoju tvrdnju onima koji su ispitivali partizanku Vjeru Andrijić i tako pomogne doći do istine, ako te dokaze ima. Bit ćemo mu zahvalni. A ako ih nema, pravna struka zna što s njim treba učiniti”, poručio je fra Miljenko Stojić.

>>

Podsjetimo, Nobilo je u ponedjeljak došao na Županijski sud u Split kao pratnja partizanke Vjere Andrijić koja je priznala kako je sudjelovala u partizanskoj akciji na Širokom Brijegu. Tom je prilikom Nobilo ponovio laž da su fratri pucali po partizanima iz samostana.

”Smatram da je kvalifikacija djela apsolutno pogrešna. Državno odvjetništvo tvrdi da se radilo o ratnom zločinu protiv civila. Nije točno. Fratri su pucali i sudjelovali u borbi, eventualno se može raditi o ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika… Čitao sam izjave franjevaca iz Širokog koji smatraju da bi ti fratri trebali biti beatificirani. Ono što ja znam iz povijesti, ti fratri su sudjelovali u borbi i oni su neprijateljski vojnici i ne mogu biti beatificirani. Oni koji su mislili upotrijebiti gospođu Andrijić i druga sredstva pravosuđa da bi dokazivali ono što crkva treba dokazati za svoje potrebe, mislim da su promašili”, kazao je Nobilo.

Blanka Matković: Partizani proširili glasine da su franjevci poginuli tijekom borbe

U jednom britanskom dokumentu koji se čuva u Nacionalnom arhivu u Londonu zabilježena je napomena Mihe Kreka da su partizani proširili glasine da su franjevci poginuli tijekom borbe, navodi povjesničarka dr.sc. Blanka Matković u izjavi koju je krajem veljače ove godine dala za Narod.hr.

Krek je istaknuo i to da je riječ o očitoj laži upravo zato jer su franjevci ubijeni ustvari nakon završetka borbi, a među naknadno ubijenima bile su i neke osobe koje tijekom borbi uopće nisu bile u samostanu. Krunski svjedok tih događaja fra Marko Dragičević je potvrdio da nikakvog pucanja sa zvonika i iz samostana nije bilo te da je među poubijanim fratrima bilo staraca na smrtnoj postelji, bez vida, pa čak i nekih ‘takva duševnog stanja da nije ni znao da se vodi borba’.

Imamo druge svjedoke poput Pavla Prcele, pripadnika 1. bataljuna 1. brigade, dakle partizana, koji je svjedočio da je partizanima dano 3 dana da u zauzetim naseljima rade što žele. Rafael Radović, pripadnik 11. dalmatinske brigade, potvrdio je da je pred gimnazijom vidio tri fratra.

Jedan partizan iz njegove grupe je pristupio oficiru rekavši da je tu završio gimnaziju, da pozna te ljude, dakle fratre, te da je riječ o dobrim i poštenim ljudima. On mu je odgovorio da produži i zatim ubio jednog fratra. Radović je također istaknuo da su se pripadnici 4. bataljuna spomenute brigade kasnije hvalili da su u jednom podrumu ubili 20-ak franjevaca.

Potvrdio je i to da je mjesecima prije napada na Široki Brijeg među partizanima kružila propaganda da fratri pucaju po partizanima, a časne sestre ih polijevaju vrelom vodom. Dakle, radilo se o pripremi terena za zločin, odnosno propagandi koja potvrđuje da je zločin planiran i organiziran.

R.H.