Na Županijskom sudu u Splitu u ponedjeljak je saslušana  101-godišnja Vjera Andrijić, posljednja preživjela partizanka iz bitki na Sutjesci i Neretvi. Svjedočenje je povezano sa zločinima partizana na Širokom Brijegu u veljači 1945.

Andrijanić je na sud stigla u pratnji odvjetnika Ante Nobila. Nobilo je, pak, za Dalmatinski portal prokomentirao rečeno tijekom davanja službene izjave.

“Prošlo je 80 godina. U kazneno-pravnom smislu, ovaj postupak nema nikakvu opravdanost. Smatram da je kvalifikacija djela apsolutno pogrešna i da se ne bi trebali provoditi daljnji postupci”, rekao je Nobilo, izrazivši nadu da Vjera Andrijić više neće biti pozivana na ispitivanje.

Kao pripadnica saniteta Prve dalmatinske brigade, kao dakle bolničarka koja nije sudjelovala u događajima na prvoj crti ratišta, prisjetila se kako je Široki Brijeg bio potpuno prazan, nije bilo ljudi. Osim u franjevačkom samostanu, iz kojeg je “pružan žestoki otpor vatrenim oružjem”.

“Nekadašnja bolničarka Prve dalmatinske brigade je kazala da njena jedinica, ali ni druge partizanske jedinice na tom području, za cijelo vrijeme ratnih djelovanja, nisu srušile niti napale niti jedan sakralni objekt, samostan ni crkvu. Niti samostan u Širokom Brijegu, bila je zapovijed, nije napadan artiljerijskim oružjem nego se trebao osvojiti pješačkim borbama. Koliko je ona vidjela, desetak fratara u mantijama su zarobljeni nakon skoro 24 sata razmjene vatre. Od oružja su imali mitraljez u samostanu”, prepričao je njene riječi Nobilo.

Ponavljajući teze ranije izrečene od strane Ive Josipovića, Nobilo navodi da nitko od fratara nije poginuo u borbama, a ne zna što je dalje bilo s njima nakon što su zarobljeni. Nobilo i da smatra kako je tužiteljstvo išlo s pogrešnom kvalifikacijom djela, da je u pitanju eventualno zločin protiv ratnih zarobljenika, nikako civila.

>>

Također je naglasio da je cijeli postupak praktički odavno zakasnio jer da su sve osobe koje bi eventualno mogle biti odgovorne za neki zločin iz Drugog svjetskog rata odavno – mrtve.

Izvidi se provode već 20 godina

Andrijić je prvi put obavijesno ispitana u Državnom odvjetništvu 28. veljače. Pozvali su je na razgovor nakon što je u emisiji Vide TV govorila o partizanskom zauzimanju Širokog Brijega.

“Borba je bila, nismo imali borbu s ničim, nego s crkvom i dokle god crkva nije pala, dok popovi nisu prestali iz crkve pucati, Široki Brijeg nije pao, bila je noć. To sam ja svojim očima vidjela”, ispričala je Andrijić u emisiji.

“Upali su naši u crkvu, naravski zarobili, to su bili popovi koji su imali mitraljez sa zvonika, zadnje koje je, to je bilo sa zvonika. Mi smo zarobili pet-šest popova, koliko je bilo, bili su svi, hvala Bogu, u haljama. Imali su onoga Isukrsta i mitraljez u ruci”, dodala je.

Splitsko Županijsko državno odvjetništvo ranije je priopćilo da još od 2005. provodi istražne radnje i izvide “u odnosu na događaj iz Drugog svjetskog rata na području Širokog Brijega”, gdje je nakon ulaska partizana 1945. ubijena skupina svećenika franjevaca.

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator Vicepostulaturu postupka mučeništva franjevaca, pozivajući se na dokumente Osmog dalmatinskog korpusa, tvrdi da je 12 franjevaca zarobljeno I ubijeno bez suđenja.

“Izuzetno nam je drago da je došlo do ovog ispitivanja Vjere Andrijić jer mi želimo konačno saznati pravu istinu. Bit ćemo neizmjerno zahvalni ako ona uspije dokazati da su naši fratri pucali oružjem na one koji su osvajali Široki Brijeg jer mi niti želimo niti hoćemo niti smijemo nekoga proglasiti blaženim, svetim, mučenikom, na temelju laži”, dodao je.

Tvrdi i da u ratnom dnevniku Osmog dalmatinskog korpusa nigdje ne piše da su fratri imali oružje, niti da su pucali. Te tvrdnje, kako navodi, pojavile su se u jukoslavenskim publicističkim urdcima čiji su autori politički komesari onih partizanskih postrojbi koje su taj zločin i počinile.

Crkva i samostan izravno pogođeni čak 296 puta

Podsjetimo, tijekom dvodnevnih borbi partizansko topništvo je pogodilo crkvu I samostan na Širokom Brijegu čak 296 puta.

>>

Partizanskim napadom na Široki Brijeg koordinirao je štab 26. Dalmatinske divizije na čijem čelu su u to vrijeme bili Božo BožovićBogdan Stupar Dušan Korać. Njima je bila pridodata i 2. Proleterska brigada, na čelu sa Brunom Vuletićem, u čijoj su zoni odgovornosti pobijena skupina fratara zatečena u Mostarskom gracu.

Sam napad na crkvu I samostan izvela je 11. Dalmatinska brigade na čijem je čelu bio Ivan Guvo, odnosno 4. bataljun iz sastava ove brigade, kojim je zapovjedao Dominko Antunović, u čijem je bataljunu politička komesarka bila Milka Malada, kasnije Planinc.  Inače, kompletnu operacju vodio je štab 8. Dalmatnskog korpusa na čelu s Petrom Drapšinom, Petrom-Pekom Bogdanom i Boškom Šiljegovićem.

Uz fratre pobjene tih dana u samostanskom skloništu na Širokom Brijegu, u zoni odgovornosti 26. Dalmatinske divizije pobijeni su tih dana i fratri pronađeni u Mostarskom gracu i trojica fratara zatečenih u Izbičnu, dok je skupina fratara zatečenih 8. veljače u franjevačkoj hidrocentrali odvedena prema Splitu i najvjerojatnije pogubljena u Zagvozdu i pored sela Mratova

Imena izravnih izvršitelja ovih zločina nisu poznata.

R.H.