Vrlo je slabo medijski popraćen posjet iranskog ministra vanjskih poslova 01. ožujka 2018., kojeg je, što je neuobičajeno za takve protokole, dočekao cijeli državni vrh.

Tema sastanka je bila gospodarska suradnja, no svi upućeni znaju kako su priče o gospodarstvu i ekonomiji u pravilu floskule i dimne zavjese, a zapravo se gotovo uvijek radi o geopolitičkim dogovorima. Iranski ministar vanjskih poslova je razgovarao s Predsjednicom RH, predsjednikom vlade, predsjednikom sabora, ministricom vanjskih poslova, ministricom gospodarstva te ministrom rada i mirovinskog sustava.

Zanimljivo što se taj posjet događa nedugo nakon minhenske (München) sigurnosne konferencije koja se održala 15. veljače ove godine. Između ostaloga, na toj je konferenciji veleposlanik Ruske Federacije pri Izraelu jamčio Izraelcima da će Ruska Federacija, ukoliko dođe do iranske agresije na Izrael, braniti Izrael zajedno s SAD-om. Međutim, Izraelci smatraju da Rusi tom izjavom samo pokušavaju ublažiti tenzije glede pojačane vojne prisutnosti Iranaca u Siriji.

Isto tako, posjet iranskog ministra vanjskih poslova se događa nakon najave da će Hrvatska kupiti izraelske vojne zrakoplove. Baš kada se mislilo da je sve gotovo, jer je nabavu nove eskadrile jednoglasno potvrdio i saborski Odbor za obranu, predsjednik Vlade, Andrej Plenković, cijelu je priču zaustavio izjavom “Želimo još temeljito s ministarstvom provjeriti sve ponude”. Potom je u javnost putem raznih medija plasirana priča kako se Predsjednica RH navodno zalaže za nabavku švedskih Gripena, a tobože, ekipa oko Plenkovića za američke, odnosno izraelske zrakoplove.

Isto tako, u nekoliko se puta pokušao stvoriti sukob između Predsjednice i ministra obrane Damira Krstičevića, odnosno pokušava se stvoriti raskol između dvaju šefova hrvatskih oružanih snaga. Prije svega, počelo je imenovanjem Josipa Buljevića za ministra obrane u Oreškovićevoj vladi, na čemu su ustrajavale određene skupine s Pantovčaka (čitaj: Mate Granić). Potom je „zaiskrilo“ nakon ljetnih požara kad je Krstičević, inače izrazito emotivan, podnio ostavku nakon kritika Predsjednice, a sve na savjet Mate Granića u dogovoru s Božinovićem i Androm Krstulovićem Oparom. Naposljetku, i povodom se Vučićeva posjeta pokušalo raskoliti šefove hrvatske vojske.

Međutim, što je potrebno naglasiti, unatoč manipulacijama i pokušajima istih od strane raznih struktura od Plenkovića do Granića, Predsjednica i ministar obrane jesu na istim političkim, ali i što je važnije, geopolitičkim položajima.

Vratimo se na iranskog ministra vanjskih poslova. Iran se, istina, nakon dugo vremena otvara zapadu te je poslije dugogodišnje izolacije „gladan“ proizvoda sa zapada, stoga je to prilika i za hrvatske poduzetnike te gospodarstvenike. S druge strane, stanje u Siriji, ali i Palestini se zaoštrava, o čemu se, pak, hrvatsku javnost ne izvještava te se ne prenosi da se u Siriji svakodnevno odvijaju okršaji američko-izraelskih i rusko-iransko-sirijskih snaga. Također, Iran kao islamska republika itekako ima uporište u Bosni i Hercegovini te svaki razgovor glede poboljšanja položaja Hrvata u BiH treba podržati, no politika je umijeće određivanja prioriteta u danom trenutku.

Nadalje, mora se naglasiti da Bruxelles, Pariz i Berlin intenzivno lobiraju za nabavku švedskih Gripena jer se protive i boje osnaživanja hrvatsko-izraelskih, a time i hrvatsko-američkih odnosa budući nabavka zrakoplova ne će samo predstavljati kupoprodajni ugovor između dvaju zemalja, već dugoročnu vojnu, obrambenu, ali i gospodarsku te obrazovnu suradnju. Također, jedan od razloga zašto se „navija“ za švedske Gripene jest i objelodanjena i ne više skrivena, obnovljena ljubav između Moskve i Berlina, između kojih se stvara tampon zona – inicijativa Baltik-Jadran, ali i višegodišnje aktivnosti Carla Bildta.

Podsjetimo i da je I. svjetski rat, čija se stogodišnja obljetnica okončavanja obilježava ove godine, započeo upravo zbog gradnje željeznice Berlin-Bagdad-Basra, kao izraz njemačkih težnji prometnog povezivanja s perzijskim zaljevom, odnosno zbog energenata kojima obiluju tamošnje države. U tom kontekstu, budući je danas Irak na strani SAD-a, nije neutemeljeno zaključiti da će Nijemci pokušati (i pokušavaju) iznova ostvariti svoj stari strateški cilj, no ovaj put do Irana. Hrvatsko-iranska „ljubav“ je stoga u interesu Berlina i EU, barem dok su na vlasti u Hrvatskoj upravo njihovi đaci.

Vidimo da se lokalna i svjetska politika stalno isprepliću i gotovo je nemoguće promatrati ih odvojeno. Međutim, ono što treba znati jest da je Iran najgori neprijatelj Izraela i vice versa. Stoga je, u jeku nabavke izraelskih zrakoplova, sastanak državnog vrha s iranskim ministrom vanjskih poslova Izraelcima šaka u oko, a Židovi ne zaboravljaju… Budući nam državu vode diplomati, oni bi sve ovo trebali znati, napose Predsjednica Republike kao glavni zagovornik atlantskog saveza. Za nadati se kako se radi o aktivnostima dogovorenim sa saveznicima. Ipak, ne treba odbaciti niti opciju da se radi o još jednom pokušaju sabotaže od strane raznih aktera koji naloge za postupanje primaju iz Moskve ili Berlina.

 

S. B.

Share
0