Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima završilo je u srijedu, 28. veljače svoj rad (na 122. obljetnicu smrti Oca Domovine!) i preporučilo sankcioniranje simbola totalitarnih režima, ali i iznimku da se pozdrav „Za dom spremni“, koji je (navodno) suprotan Ustavu RH, može koristiti u komemorativne svrhe uz prethodno dopuštenje (čije?).

S druge strane, crvena (od krvi svojih žrtava!) „zvezda“ petokraka „nije sporna“, što je za mnoge dokaz kako se "Vijeće" sračunato priklonilo francusko-njemačko-talijanskom romantičarskom odnosu prema zvijezdi petokraki, nasuprot realnom pristupu kakav imaju postkomunistička društva u Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Ukrajini, Moldaviji, Litvi, Estoniji, Letoniji, ili Hrvatskoj. Također, za mnoge je to i simboličan Plenkovićev otklon od inicijative Baltik-Jadran.

Već nakon ustoličenja Andreja Plenkovića u Banske dvore, dogodila se spomen ploča HOS-a u Jasenovcu, što je već tada za mnoge bila jasna poruka o čvrstim korelacijama jednog i drugog. Kako se stvari razvijaju, izgleda da su bili u pravu. Ploča HOS-a u Jasenovcu u konačnici je naime iskorištena za otvoreno preimenovanje komunizma u antifašizam.

Samo ime savjetodavnog tijela, koje je Plenković formirao a čiji će jučerašnji zaključci, kako se čini, poslužiti za daljnje zabrane i podjele u društvu: Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, je u neku ruku sporno.

Prema riječima predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, tu su okupljeni intelektualci ove ili one provenijencije. Ne želeći ulaziti u „intelektualnost“ odabranih, kao ni u njihovu obrazovanost ili pismenost, samo ime tog tijela ne odgovara zadatku kojeg su dobili. Naime, „nedemokratski režimi“ jesu svi oni režimi koji nisu demokratski, oni koji su na vlast došli revolucionarnim metodama, odnosno oni u kojima vlast nije birana demokratskim putem – višestranačkim parlamentarnim izborima. Osim NDH i komunističke Jugoslavije, nedemokratski režim je bio i onaj prve Jugoslavije (Kraljevstvo SHS, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija), ali i režim Austro-Ugarske monarhije.

Drugo, „posljedice vladavine“ takvih režima, svatko će se složiti, jesu mnogobrojne, no to se tijelo, unatoč svomu imenu odlučilo posvetiti samo simbolikama tih režima, odnosno pozdravu „Za dom spremni“ i komunističkim sloganima te znakovlju (petokraka, srp i čekić, „Smrt fašizmu, sloboda narodu“). Dakle, imamo nesrazmjer samoga imena (pojma) i rada, što je za tijelo koje bi trebalo odrediti pojmove naprosto suludo.

Predsjednik tog Vijeća, Zvonko Kusić za petokraku je kazao sljedeće: „Svi znamo da su ti simboli bili dvoznačni, oni imaju i negativnu konotaciju u vezi kršenja ljudskih prava i masovnih zločina, ali imaju i pozitivnu konotaciju u antifašističkoj borbi.“ Međutim, ta dvoznačnost nije prepoznata u pozdravu „Za dom spremni“, koji je kao pozitivan (antifašistički, jer je velikosrpstvo čisti fašizam) korišten u Domovinskom ratu, a što je Domovinski rat ako ne „antifašistička borba“?!

Pogledajmo članove tog vijeća i njihove godine rođenja: Zvonko Kusić (1946.), Stjepan Damjanović (1946.), Antun Vujić (1945.), Ivica Lučić (1962.), Ante Nazor (1968.), Nataša Jovičić (1962.), Ivo Goldstein (1958.), Željko Tanjić (1968.), Aleksandar Jakir (1966.), Budislav Vukas (1974.), Mario Vinković (1975.), Nevio Šetić (1958.), Mladen Ančić (1955.), Jasna Omejec (1962.), Marta Dragičević Prtenjača (1980.), Vanja-Ivan Savić (1977.), Nenad Zakošek (1957.), Tihomir Cipek (1962.). Zanemarivši svjetonazor, samo četvero (od 18) nije glavninu svog života provelo pod „zvezdom“ petokrakom, što je indikativno, a još manje ih je sudjelovalo u Domovinskom ratu.

Vijećem prevladavaju pravnici (tobože zbog savjetodavnog nomotehničkog zadatka), a ne povjesničari, što je bizarno, pa kad su se već suočili s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, hoće li, ukoliko nastave svoj rad, predložiti zabranu Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji je 1812.-1820. stupio na snagu u Vojnoj krajini, Istri i Dalmaciji, a 1853. u Hrvatskoj i Slavoniji, koji je i dan danas na snazi te služi za popunjavanje pravnih praznina. Isto tako, na snazi je i Zakon o izvanparničnom postupku iz 1934. godine, donesen za vrijeme nedemokratskog režima. Zakoni su, možemo se složiti, itekako posljedica vladavine. Dosljednost i vjerodostojnost prije svega…

Nadalje, ljudi stasali u totalitarnom ozračju kao što je jugoslavensko, nisu kadri promišljati demokratski, stoga i posežu za institucionalnim zabranama. Pravi intelektualci, ujedno uvijek humanisti, ali i legalisti, bi trebali težiti društvu bez zabrana; naprosto dopustiti sve, kako to rade Amerikanci, od svastike do srpa i čekića.

„Vijeće ne smatra neprihvatljivim propisivanje iznimke koja se odnosi na striktno ograničenu pravnu mogućnost javne uporabe pozdrava 'Za dom spremni' zbog okolnosti vezanih uz Domovinski rat“, stoji u dokumentu.

No, nije uvijek zlo za zlo. Prema svemu sudeći, bit će ratificirana Istambulska konvencija kojom će u hrvatski pravni sustav biti uveden pojam roda. S obzirom na to da je rod „stanje svijesti“, žargonski rečeno – bilo što, kako god se osjećaš – nema nikakve zaprjeke da rod bude i HOS-ovac, odnosno pripadnik/simpatizer/pobornik (H)rvatskih (O)ružanih (S)naga.

U tom slučaju, s obzirom na zaključke spomenutog Vijeća koji predviđaju „striktno ograničenu pravnu mogućnost javne uporabe pozdrava 'Za dom spremni'“, nakon eventualne će ratifikacije Istambulske konvencije morati biti dopušteno svima koji se „osjećaju“ kao HOS-ovci, što uključuje i one koji nisu ni na koji način vezani uz HOS (prije svega mlađi naraštaji), te će, sukladno svojem „osjećanju“, moći pozdravljati sa „Za dom spremni“.

Dakle, ni muško, ni žensko, ni homo ni hetero, nego – HOS-ovac – pa neka Andrej Plenković i Blaženka Divjak samo ratificiraju Istambulsku konvenciju!

 

 Mila Marušić

Share
0