Od naše tehničke Vlade na samom odlasku ne očekujemo previše aktivnu i kreativnu vanjsku politiku, međutim Predsjednica Republike je u punoj političkoj snazi i još debelo u prvoj polovici svog predsjedničkog mandata pa obećanje koje nam je dala na početku mandata, a odnosi se na priključenje RH Višegradskoj skupini, još uvijek nije ni približno ispunjeno.

Višegradska skupina nije nikakav pričuvni položaj Republike Hrvatske unutar EU, nego geopolitički strateški cilj odvajanja od recidiva komunističke diktature i približavanje svjetonazorski bliskim iskustvima. U toj skupini država koje povezuju sjever i jug Europe, Baltičko i Jadransko more, Hrvatska ima strateški položaj južnih luka i izlaza na Sredozemlje. Nisu u pitanju samo luke i promet roba, već i protok ideja, ljudi, prožimanje kultura i zajednička budućnost koliko u EU toliko i u zajedništvu s Višegradskom skupinom zemalja. Gospodarski uzgon po okomici Jadran – Baltik obećaje prosperitet svih zemalja Višegradske skupine.

Međutim taj muk i indolencija Pantovčaka, hrvatske Predsjednice, ne bi bio toliko strašan kad oklijevanje ne bi značilo ponovno okretanje tzv. regijonu i vraćanje Republike Hrvatske u balkansku krčmu srpsko-srbijanskog sveslavenstva i hrvatskog orjunaštva. Kad smirivanje diplomatskih tenzija sa Srbijom ne bi indiciralo (i prejudiciralo) rješavanje migracijske najezde tzv. balkanskom rutom u hrvatsko-srpskoj režiiji.

Zbog „bodljikava“ i nervoznog okruženja u hrvatskom susjedstvu i najave novoga migracijskog vala „balkanskom rutom“, ovo nisu vremena za odgađanje i premišljanje pa se traži državnička razboritost i rezolutnost, a ne politikanstvo. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne može i ne smije na novinarski upit o novom valu migranata i hrvatskom stavu i politici prema tome, tj. sigurnosti hrvatskih državnih granica, odgovarati pravopisnim kondicionalima – jer migranti nisu zamišljena pretpostavka ili događaj: oni su prošle godine prošli Republikom Hrvatskom, stotine tisuće migranata, njihov koridor ide kroz Republiku Hrvatsku bilo da probijaju hrvatsko-srbijansku granicu ili hrvatsko-BiH granicu. Još manje smije slušati mišljenje političkog diletanta Vlahe Orepića, čije su prosudbe ništavne.

Mađarska je doslovno i fizički zapečatila svoju granicu s Hrvatskom, a to isto, na nešto manje doslovan način učinila je i Slovenija. Hrvatska nema alternativu nego biti spremna to isto učiniti na državnoj granici prema Srbiji i BiH – osim ako predsjednica nije „na visokoj razini“ pristala na mogućnost da postanemo migracijsko sabiralište od nekoliko stotina tisuća migranata.

Dakle građani Republike Hrvatske žele čuti da su sigurni u svojoj državi i da će se državne granice čuvati svim zakonom dopuštenim sredstvima, da se neće suspenzirati hrvatski zakoni koji vrijede kod prelaska državne granice kao što je to učinila Milanovićeva vlada u prošlom migrantskom valu, te da će u najkraćem roku biti spremna sva raspoloživa sredstva za spriječavanje ilegalnog prelaska ljudi preko hrvatske državne granice. Sve drugo je politikanstvo, lažna uljuđenost i odglumljena empatija pred TV kamerama. Građani Hrvatske žele znati da je hrvatski državni vrh spreman štititi hrvatski teritorij i jamčiti sigurnost građanima pod svaku cijenu, a špekulacije pravopisnim kondicionalima (kad bi, da bi, ako, bili bismo, bili bismo bili...) neka hrvatska Vlada i Predsjednica čuvaju za briselska prenemaganja.

Državna se granica mora čuvati svim sredstvima; postoji HV, snage MUP-a, pričuvni sastavi, zaštitarske tvrtke, dragovoljci, branitelji Domovinskog rata, a znaju se elektronske i dubinske metode prevencije i čuvanja granice koje mogu i moraju biti upotrebljene. Ovaj put nema generalne probe i reprize, lanjska poplava migranata samo je bilo upozorenje, nespremnost danas bit će pravo uprizorenje hrvatske tragedije. Stvari se odvijaju u stvarnom vremenu, sve je pravo, tu i ovdje, i u pitanju je opstojnost hrvatske države.

Kad jednom migranti dođu na državnu granicu, kasno je, tek onda nema lakih i bezbolnih rješenja, a posljedice su trajne i nesagledive. Ovaj put Hrvatska nije migrantska trasa na putu prema Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, nego opasana mađarskom i slovenskom žicim, naša domovina postaje ogroman sabirni centar. Možda Predsjednica Republike zna je li Hrvatska predviđena upravo za takav jedan scenarij, pa je Hrvatsku morala odmaknuti od Višegradske skupine?

 

L. C.

Share
0