Iz dana u dan, iako je proslava Oluje završila prije dva puna tjedna, velikosrpska mitomanija i verbalna četnička agresija ne jenjava, već postaje sve žešća.

Srbijanci, odnosno Srbi, taj “nebeski” narod, predvođen četnicima Vučićem i Nikolićem, te Miloševićevim nasljednikom Dačićem, oštri "glogove kolce" za predstojeću borbu s "povampirenim ustašama", valjda ohrabreni pobjedom nad Hrvatima u košarci i vaterpolu.

I opet se hrvatski političari upuštaju u prepucavanje s nekultiviranim potomcima Vlaha i poraženim “varvarima”, ne shvaćajući da puko osvrtanje na lavež i bijes poraženih pruža Srbima zadovoljštinu. Jer, jedini tko podržava i raspiruje srpsku mitologiju i ludilo temeljeno na lažima je Rusija kojoj to predstavlja isključivo geopolitički interes i strategiju. Mađari, Bugari, Albanci, Crnogorci – sve te zemlje Srbiju naprosto “ignorišu”, pa čak se njihovi stoljetni saveznici Britanci već od njih ograđuju.

Dakle, nisu skandalozne izjave srbijanskih dužnosnika, već je prvorazredni skandal što se o porukama iz Srbije u središnji dnevnik na državnoj televiziji pita Milorada Pupovca. Zašto?

Iz jednostavnog razloga: Pupovac je predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj (!) i kakve on veze ima sa srbijanskom mitomanskom politikom četničkog Beograda. Na stranu što je Pupovac ključni narušavatelj hrvatsko-srpskih odnosa u zemlji koja bi mu trebala biti domovina, no, ako se Pupovca dovodi u gostovanje na središnji dnevnik, zašto se predstavnika mađarske manjine nije isto tako pozvalo kako bi dao svoje mišljenje o sporu Hrvatske i Mađarske glede INA-e? Zašto se predstavnika slovenske manjine ne pita za mišljenje glede spora oko Piranskog zaljeva?

I dalje se očito povodi onom Bakarić-Dragosavčevom glupošću da su Srbi u Hrvatskoj konstitutivan narod. Nisu i nikad nisu bili i nikad ne će biti, već su jedna u nizu mnogobrojnih manjina kojima Republika Hrvatska pruža itekakvu zaštitu, kojima bi Republika Hrvatska trebala biti domovina, očevina i djedovina kao i svim Hrvatima, u kojoj su odabrali živjeti i raditi za dobrobit sviju hrvatskih građana.

Također je prvorazredni skandal što nakon svih četničkih orgijanja Tihomir Orešković poziva Aleksandra Vučića u Dubrovnik na skup koji se održava 25. i 26. kolovoza ove godine, a tema skupa je “Jačanje Europe: Povezivanje sjevera i juga“.

Srbija, kao što znamo, nije članica EU-a ni NATO saveza, stoga zašto je pozvana, i to izvanprotokolarno, u zadnji čas? Je li to još jedna u nizu naredbi koju domaći beskičmenjački moraju poslušati, inače će ih u Europi ružno gledati? Kad će se već jednom Hrvatska početi ponašati kao suverena, samobitna i samodostatna zemlja? Ili će nas Bruxelles tjerati i da slušamo Vučićeve i Šešeljeve gluposti o srpskom Dubrovniku, srpskom Gunduliću, srpskom Jadranu i Srbiji do Karlobaga, Karlovca i Virovitice?

Odavno je znano da pas koji laje ne grize, no Srbija nije ni u stanju gristi jer su joj u Domovinskom ratu, i ostalim agresorskim ratovima koje je vodila, polomljeni svi zubi, pa joj ne preostaje no lajanje. Srbija je usamljena i osamljena između europskih civiliziranih zemalja, ostatak lažljivog, spletkarskog i podmuklog bizantinskog opanka, kojoj ne preostaje no stvarati buku i galamu, kako bi pažnju privukla na sebe.

Ako pak Srbija pretjera i počne uhićivati hrvatske branitelje, za to postoje jednostavna rješenja: prvo se prekinu svi diplomatskih odnosi između Zagreba i Beograda, potom se ukine ili znatno preinači Zakon o općem oprostu (aboliciji), pa se uvede embargo na srpske proizvode i zabrani ulazak i boravak srpskim državljanima na prostoru Republike Hrvatske. Vrlo jednostavno, učinkovito i konkretno bez previše priče i prepucavanja – jedan potpis minstra vanjskih poslova, predsjednice i predsjednika vlade – i stvar je rješena.

Ipak, ako ministar Kovač, predsjednik vlade Orešković, predsjednik HDZ-a Plenković, ili njegov politički tajnik Stier, smatraju da Hrvatska treba trpjeti provokacije i dopuštati da se uhićuju oni koji su krvarili i ginuli za hrvatsku slobodu, jer se tako prohtjelo nekim bezveznjacima u Belgiji ili Njemačkoj, a istim tim europskim politikantima svakodnevno u njihovima zemljama stradavaju njihovi sunarodnjaci – onda neka se što prije vrate odakle su došli u Kanadu, Bruxelles, u Argentinu ili gdje već.

          

Mila Marušić

Share
0