U organizaciji Matice hrvatske ogranka Podstrana i Društva Poljičana Sv. Jure Priko, pod pokroviteljstvom Turistička zajednica Podstrane, 22. siječnja u pastoralnom centru Crkve Gospe od Zdravlja u Podstrani predstavljena je knjiga „Stanja duša poljičkih župa iz godina 1725. i 1726. u Nadbiskupskom arhivu u Splitu“ autora Joze Novakovića Bepa.

O knjizi koju je uredio don Ivan Banić, uz autora, govorili su akademik Radoslav Tomić, dr. sc. Marko Rimac i prof. Tvrtko Roguljić.

Recenzenti knjige su prof. dr. sc. don Slavko Kovačić i dr. sc. Jurica Matijević, a predgovor je napisao akademik Nedjeljko Mihanović, a u uvodniku don Slavko Kovačić je pojasnio kada su se počele voditi knjige Stanja duša te kako su počele voditi i prije Tridentskog koncila (1545.-1563.), na pr. u katedralnoj župi u Hvaru od 1520. godine…

Program je vodio dr. Darijo Radović, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Podstrana, a nazočne uime društva Sveti Jure Priko pozdravio je veliki poljički knez Petar Rodić. U glazbenom dijelu nastupili su gitarist Luka Petričević i pučki pjevači iz Tugara. Knjigu je likovno opremio Miroslav Tomasović a fotografije na CD-u Borko Gunjača.

U knjizi su donesena imena i dob župljana poljičkih župa : Čišla, Donji Dolac, Dubrava, Duće, Gata, Gornje Polje/Gornji Dolac, Jesenice (Zeljovići, Krug), Kostanje, Ostrvica, Podgrađe, Sitno, Srijane, Srinjine, Trmbusi, Tugare (Ročnik, Naklice, Truša), Zakučac i Zvečanje, te kao dodatak poljičke kuće u susjednim župama Stobreč (Strožanac) i Žrnovnica, s naznakom primljenih sakramenata, koje je iz izvornika pisanih bosančicom prepisao i priredio za objavljivanje Jozo Novaković Bepo.

To je obimna arhivska građa i tradicijsko spomeničko blago hrvatskog-poljičkog podrijetla i nasljeđa o Stanju duša, odnosno o zapisivanju pučanstva s područja stare Poljičke Kneževine. Arhivska vrela obrađena su u skladu s novim znanstvenim dostignućima, od neprocjenjive važnosti za upoznavanje poljičke prošlosti. U toj arhivskoj-povijesnoj građi i pisanim dokumentima, koji sadržavaju izvornost matične knjige, sakupljena je i predstavljena obimna količina podataka, zanimljiva za povijesni uvid i genetičko istraživanje žiteljstva.

Svi predstavljači su kazali kako je to nesumnjivo vrijedno gradivo, presjek kroz povijest prije trista godina, napisano na bosančici, u kojoj su zastupljeni svi poljički rodovi, premda nisu prezimena jer ona kasnije dolaze granjem rodova, te će poslužiti istraživačima da otkriju svoje porijeklo, i utvrde svoje rodoslovno stablo, migracije… Knjiga rasvjetljuje tko je to živio na ovom prostoru Poljičke Knežije. Ujedno su odali priznaje autoru –amateru, na uloženom trudu i Društvu Poljičana Sveti Jure Priko koje je odlučilo knjigu tiskati i objaviti u prigodi tisućgodišnjice legendarnog utemeljenja Poljica (1015.-2015.). Prof. Rimac je kazao da je prijelomno razdoblje bilo u 17. stoljeću za Hrvatsku, te da se od tog stoljeća mogu pratiti pojedini rodovi koji su se naseljavali na naše prostore, od onog doba kad Austro-ugarska vlast preuzela od Turaka neke dijelove, prezimena izniču iz svoje anonimnosti., akademik Tomić, je kazao da je knjiga važna za daljnje ispitivanje pljičke prošlosti, popisano je 17 župa, ne samo obitelji, plemena, nego i njihovi članovi, te je kazao da je nesretna bila sudbina Nadbiskupske palače, jer je dio spisa zapaljen i izgubljen za francuske vladavine, jer su bili izbačeni kao i nakon Drugog svjetskog rata, ali na sreću Poljičani su imali sreću da je njihovo stanje duša pisano na bosančici sačuvano i zahvaljujući amateru, a ne povjesničaru gos. Novakoviću prepisano na hrvatski jezik.

Prof. Matijević je govorio o bogatstvu hrvatskog jezika, bosančici, glagoljici i hrvatskoj ćirilici kojom se pisalo u Poljičkoj Knežiji, te pozvao sve one koji imaju kakve dokumente pisane tim starim hrvatskim pismo da ih dostave na uvid, jer nikada se ne zna od kakve važnosti su za našu povijest…

Autor se na kraju zahvalio svim predstavljačima i glazbenicima te posebno don Ivici Barišiću, župniku Podstrane na ustupljenom prostoru, kao i svima onima, koji su ga podržali u njegovom radu, a posebno svojoj obitelji.

„Ova knjiga je nesumnjivo vrijedno gradivo, jer od hrvatske historiografije mi ne možemo tražiti više nego što mi o sebi samima znamo.“- kazao je u predgovoru knjizi akademik Nedjeljko Mihanović.

 

Dragica Zeljko

Share
0