Uobičajilo se u posljednje vrijeme da nogometaši u zapadnom svijetu prije utakmice kleknu u znak podrške borbi pokreta Black Lives Matter protiv rasne diskriminacije. U tom klečanju posebno su revni Englezi i Amerikanci. Jedni najveći kolonijalni porobljivači i eksploatatori tuđih dobara u povijesti svijeta, drugi posljednji robovlasnici u kršćanskom svijetu. Kada oni kleče, valjda znaju zašto kleče. No, što u toj priči traže Hrvati?
Prije desetak godina objavio sam nepretenciozni esejčić pretenciozna naslova – Balkanluk. Studija jednog mentaliteta. Još uvijek ga se, ako koga zanima, može naći na jednom ezoteričnom portalu (http://izravno.com/hr/info/misljenja/balkanluk-studija-jednog-mentaliteta/). Nepatvoreni balkanluk koji se posljednjih dana valja hrvatskom javnom scenom ponukao me da napišem svojevrsni nastavak toga esejčića.
Nije lako pisati o hrvatskoj zbilji. Čovjeku je teško zadržati ozbiljan ton dok govori o stupidarijama koje mu svakodnevno servira domaća politička i kulturna elita, a opet ne da mu se ni sprdati s hrvatskim nevoljama. Jer kako se sprdati s onim što pobuđuje sažaljenje!?