U Telegramu je ovih dana objavljen članak koji se ni po čemu ne bi izdvajao iz hrpe površnih medijskih napisa o temama iz prošlosti da ga ne potpisuje čovjek koji se u javnosti predstavlja kao povjesničar. Tekst o kardinalu Alojziju Stepincu, koji potpisuje Dragan Markovina, vrvi od banalnih misli, nepoznavanja činjenica, nebuloznih tvrdnji i priprostih generalizacija, no razlog zbog kojega reagiram na ovaj njegov uradak jest taj što se on kao povjesničar tako olako i oholo obračunava s nekim odavno utvrđenim povijesnim činjenicama.

Bosna i Hercegovina (BiH) gotovo tri desetljeća nakon završetka rata ostaje politički krhka i institucionalno disfunkcionalna država. Iako je Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. godine zaustavljeno oružano nasilje, temeljni uzroci sukoba – etnička podjela, suprotstavljene vizije države i nepovjerenje među konstitutivnim narodima – nisu u potpunosti prevladani.

Zapadni Balkan ostaje jedna od najosjetljivijih regija Europe, obilježena nezavršenim tranzicijskim procesima, etničkim tenzijama i geopolitičkim rivalstvima. Hrvatska, kao članica Europske unije i NATO -a, nalazi se u jedinstvenom položaju – istovremeno je dio euroatlantskih sigurnosnih struktura i duboko ukorijenjena u balkanske geopolitičke realnosti.

Max Primorac, viši znanstveni suradnik u Centru za slobodu Margaret Thatcher pri utjecajnoj američkoj Zakladi Heritage, u svojoj analizi za The Washington Times oštro kritizira aktualni politički smjer Sarajeva.

Eurozastupnik stranke DOMiNO Nikola Stephen Bartulica na društvenim se mrežama osvrnuo na vlasničku strukturu medija u Hrvatskoj, ustrvrivši pri tome da srpski kapital ima izravan utjecaj na hrvatski medijski prostor.

Što jednu državu vodi u fašističku diktaturu? Klizi li neka zemlja u fašizam znat ćeš ako pogledaš stanje ljudskih prava, slobodu govora, državne kontrole nad privatnim medijima, odnos prema manjinama, sigurnost na ulicama, militarizaciju društva, kult vođe u rađanju - jer u diktaturi se ništa ne događa bez diktatora. Na prvi pogled rekao bih da smo po svim tim pitanjima iznad evropskog demokratskog prosjeka. Dobro stojimo. Ništa od toga nije nam prijetnja.

Povjesničarka Vlatka Vukelić u najnovojoj se objavi zapitala hoće li svima onima koji u Zagrebu pjevaju domoljubne pjesme uskoro biti zabranjen upisati djecu u vrtić ili će im biti obustavljen odvoz otpada ili distribucija pitkom vodom.

Nakon što su iz Možemo poručili da je Zdravko Mamić bio rado viđen na HDZ-ovim skupovima, te da je njihov donator koji sada ljubi ruke udovici ratnog zločinca, odgovorio je i HDZ, poručivši "možemovcima" da Mamić nikada nije bio njihov član, ali da Hajdaš Dončić je.

Mnogi se hrvatski građani s pravom pitaju kako je moguće da marginalni pokret, koji je do jučer “valjao kontejnere”, prosvjedovao na ulici i vezao se katancima, danas bez vidljivog otpora upravlja glavnim gradom Hrvatske. Odgovor se ne nalazi u autentičnoj volji naroda ili spontanom, autentičnom aktivizmu građana, već u sustavnom,hladnokrvnom i izuzetno skupom inženjeriju koji se godinama provodi iz strogo čuvanog ideološkog centra u Berislavićevoj 12. 

Komentirajući najnoviji potez zagrebačke vlasti o zabrani dočeka rukometaša zbog nastupa Thompsona, a koji podupire i SDP, politički analitičar Tihomir Dujmović upozorio je kako bi u slučaju dolaska Možemo i SDP-a na vlast Hrvatska bila pred građanskim ratom.