Posve slučajno sam saznao u tekstu „Benzin će prijeći 10 kuna jer će i cijena barela nafte porasti još 10%“ objavljenom u Večernjem listu 18.1. 2011. da „tvrdim da cijene u Hrvatskoj nisu u skladu sa svjetskima“, „da kritiziram ministra Popijača“ i da sam „radikalan“.  Kako osobu koja je pisala tekst ne poznajem, nikad je nisam vidio i nisam joj dao nikakve izjave, čudi me da me u svom uratku spominje. To nije način pisanja ozbiljnih novinara. No, to može biti vjerojatno posljedica žutila da bi se postigla bolja prodaja spomenutih novina („mojim“ stavljanjem u konfrontaciju s političarom Dekanićem s kojim je vjerojatno razgovarala). Zacijelo je političar Dekanić vidovit, pa je već tada znao da će Gadafi razarati Libiju, pa je kao opravdanje za buduće sve više cijene naftnih derivata u Hrvatskoj uzeo i to u obzir. Bolje bi bilo da je odmah predvidio da će cijene nafte za tridesetak godina biti veće (a zacijelo hoće) nego danas, pa odmah pomogao Mađarima da u Hrvatskoj „gule“ stanovnike cijenama benzina udvostručenih cijena, za takvu buduću naftu. Zacijelo bi tada bilo i više novca za bolje punjenje proračuna.

Nije napisala za koje ja to cijene tvrdim da nisu u skladu sa svjetskima, pa neka to objasni. Možda se radi o višim cijenama banana, pa je zbog toga benzin poskupio?

Činjenica je da je na jednom portalu izašao tekst pod naslovom „Ako hitno ne nacionalizira poklonjenu Inu, Hrvatska će bankrotirati!“ Niti u njemu nisam kritizirao spomenutog ministra (nema ga se zbog čega kritizirati, ali niti hvaliti, nije mi poznato, a niti me zanima čime se taj bavi) nego sam se samo našalio da ga treba predložiti za Nobelovu nagradu, budući da je na jednoj TV objašnjavao da cijene naftnih derivata u Hrvatskoj moraju biti više zbog poskupljenja nafte u svijetu, a onima koje žele o ovoj temi ozbiljno pisati je jasno da, valjda samo u Hrvatskoj, cijena naftnih derivata ne ovisi o cijeni nafte. Također sam spomenuo da tu nagradu treba dijeliti sa onima koji su izumili tu formulu (još 2001.). Sada poslije ovog teksta vidim da bi je trebao dijeliti i s političarom Dekanićem, jer očito niti on nije pogledao (ili je u njenom osmišljavanju sudjelovao, pa se sada više „ne sjeća“)  u „Pravilniku o utvrđivanju cijena naftnih derivata“ NN 112/2003 formulu „po kojoj nam određuju“ sve više cijene cijene. Predlažem im da pročitaju moj tekst na portalu hrvati-amac o toj formuli pisan još prije 6 godina (Besmislena formula za određivanje cijena naftnih derivata ) i da se podsjete zašto su ozakonili takvu formulu. Ponovno sam upozoravao da cijene naftnih derivata u Hrvatskoj ne ovise o cijeni nafte 2008. između ostalog i na sve čitanijem portalu dragovoljac. U tom tekstu možete pročitati i „famozni“ pravilnik „po kojem određuju“ cijene, u ovisnosti o tome koliko novca onima koji određuju cijene naftnih derivata, treba.  Nafti u njoj nema niti traga. Koliko je „porasla cijena nafte“ (i kolika je na dan kada Vas zanima) kada su nedavno poskupjeli naftne derivate u Hrvatskoj na rekordnu razinu možete vidjeti ovdje.  Cijene nafte prije 3 godine bile su i 50% više nego danas, a cijene naftnih derivata u Hrvatskoj nikada nisu bile tako visoke kao sada (u priloženim slikama). Očito da ih određuju prema svojim potrebama ili možda cijenama banana.

1. Cijene WTI nafte u posljednjih pet godina USD/bbl(Kada se strelica postavi na određena vremenska razdoblja vidi se, osim cijene nafte na dan čitanja, u razdobljima mjesec, kvartal, godina, pet godina)

2. Cijene naftnih derivata u Hrvatskoj od 1996. do 2008.

Po čemu sam ja to radikalan, zar po tome što se protivim nekim „stručnjacima“ i „novinarima“ koji tvrde da svi energenti u Hrvatskoj trebaju poskupjeti isključivo zbog toga što od tog poskupljenja oni imaju koristi (izdašno ih plaćaju energetski monopoli koji su sve više u rukama stranaca). Što je drugo nego priprema na novo poskupljenje naftnih derivata tvrdnja (iz staklene kugle valjda?) da će nafta poskupjeti 10%, a kod nas uopće ne ovisi o cijeni nafte. O takvima „stručnjacima“ možete pročitati moj tekst pisan također još prije 6 godina Konj vuče kola naprijed a akademici desetljećima tek „počinju“. Poskupljenje energenata je, budući da izaziva poskupljenje svega drugoga (kruh, mlijeko, usluge...) udar na najsiromašnije i zbog toga mu se protivim. Valjda ima i drugih načina punjenja proračuna osim novcem najugroženijih. Ako je cilj onih koji upravljaju, otimati siromašnima, a davati bogatima onda to jako dobro rade.

Ako novinari Večernjeg lista žele pisati o energiji na način koji ta tema zahtijeva neka se bolje informiraju. Ponešto informacija mogu pronaći i u: Sažetku najvažnijeg iz mojeg predavanju održanog u Splitu 2.12.2010. U toj informaciji možete naći niz linkova na tekstove vezane uz rasprodaju najvrednijeg hrvatskog rudnog blaga i raspravu s MOL-om.

Za tumačenje tvrdnje „Ako hitno ne nacionalizira poklonjenu Inu, Hrvatska će bankrotirati!“ iskazane u naslovu portala u kojem su objavili ponešto o budućim Nobelovcima za poskupljenja energenata, treba više prostora. Ne radi se samo o INA-i nego i o svemu drugom opljačkanom i otuđenom Hrvatskom narodu i poklonjenom strancima i domaćim podobnima. Ako Vas zanima, o tome možete nešto saznati u četvrtom poglavlju mog teksta: Dr. Branimir Molak: Što sve treba znati za osmišljavanje razvitka (III. dio)

Ako to političari hitno ne shvate i ne provedu, nema spasa Hrvatskoj. Morati će rasprodati i sve ostalo (vode, šume....). Stanovnike, uključivo branitelje koji su stvarali ovu državu, siromaštvo će natjerati da sami pođu po ono što im je oteto, a to bi moglo biti vrlo neugodno.

Za izlaženje iz duboke moralne i gospodarske krize jedna grupa predlaže lijepe neostvarive prastare želje, a druga neostvarive ciljeve. Svojevremeno je jedan naš političar htio postati engleska kraljica, ili barem njezin sobar, ali, dakako, nije u tome uspio.

Dr. Sc. Branimir Molak, dipl. inž.