Škole u Hrvatskoj konačno započeše tako dugo i napadno najavljivani zdravstveni, spolni ili kakav već odgoj. Ministar Jovanović priskrbi to hrvatskoj djeci. I ne dopušta da mu se bilo tko petlja u tu rabotu.

Roditelji neka rađaju djecu, a on će ih odgajati. I Schluß. Omaknu mi se ova njemačka riječ. Ne će me valjda zbog toga napasti Predrag Matić Fred, onaj ministar što izgleda da je bježao s crte bojišta, a sada je ministar za branitelje. Samo, izgleda da je pogriješio stranu. Vojska, za koju je zadužen, nije bježala, ona je pobjeđivala. Eh, te stilske razlike. Kao kod onoga Kinseya za kojega uopće nisam znao dok ne poče sve ovo sa spolom, rodom, ljudima koji u odrasloj dobi ne znaju jesu li muško, žensko ili nešto od ovoga novoga. Znaju samo da ne znaju. Mogli bi u filozofe. Takvi su bili u Norveškoj pa im razbucalo onaj institut za seksologiju. Društvo progledalo i spoznalo da ti bajni znanstvenici mlate praznu slamu.

Sreća samo ako nisu poput spomenutog Kinseya čiji je rad podupirala obitelj Rockfeller kao što podupire i sadašnji rad instituta s njegovim imenom. On je »znanstveno« provodio svoje perverzne pokuse. Nema veze što se radilo i o djeci. Njegovo shvaćanje ljudskosti mora ići naprijed. Neki bogataši s viškom novca u džepovima, a nedostatkom pameti u glavi prihvatiše te njegove nastranosti i danas imamo svjetsku galamu oko spola i roda. Navodno čovjek ne zna je li muško i žensko dok to sam ne otkrije, bez obzira na tjelesne oznake. A onda norveški dokumentarni film Pranje mozga dokaza da to znaju već djeca u prvom danu svoga života. Poslije mogu samo podpasti pod nečiji utjecaj ili ostati ono što su svojim rođenjem. Zar je teško shvatiti taj film? Anglikanskoj crkvi izgleda da nije. Ustala je protiv istospolnih brakova. Brak je odgovornost, a ne iživljavanje.

Britanski prijestolonasljednik Princ Charles naizgled misli isto tako. Protivi se tome da nasljednici krune stupaju u brak s katolicima. Ne čujem galamu raznih tzv. nevladinih udruga protiv ove očite diskriminacije. To je u skladu s njihovim zidanjem novoga svjetskoga poretka pa šute. Bravo prijestolonasljedniče, samo nastavi naprijed, a princeza Diana neka počiva u miru.

Da nastavim s ovom temom? Mogli bismo zacijelo o svemu satima i danima. Ali, sve su ovo posljedice, kao što su posljedice i oni pucnjevi i zlostavljanja po Americi, eksplozije u Zagrebu ovih dana, eksplozije u Mostaru. Kuhari rade svoj posao. Mijese svijet po svojoj iskrivljenoj savjesti. U svemu im je pomagala i HRT. Kao slučajno pozivali su na prosvjedno ljubljenje ispred katedrale onih što ne znaju ni tko su ni što su. Jer, oni su ugroženi. Katolici valjda nisu što nešto takvo rade ispred njihove katedrale. A nisu ugroženi ni kada Blaženu Djevicu Mariju prikazuju također ovih dana u ogavnoj pozi. To je suvremeno, slično stanju u staroj Grčkoj i Rimu pred njihov kraj. Iste misli i ista ponašanja na djelu, samo nije bilo interneta, kamera, jednostavno suvremenih medija da to zabilježe. Ali se zabilježilo u povijesti. Nestali su. Hoćemo li dopustiti da se i nama isto tako dogodi? Istina je, nekada treba zbog svega toga i trpjeti. Zna to dobro prof. Ivan Poljaković na Sveučilištu u Zadru. Njega su suspendirali jer je na predavanju navodno izjavio da je homoseksualnost bolest. A u čemu je pogriješio? Dobro, ne smije se ovako govoriti jer ćeš proći poput Karoline Vidović Krišto ili biskupa Pozaića. Ona, po progoniteljima, nije smjela spominjati Kinseya, a on nije smio spominjati Oluju. Kvare harmoniju novoga svjetskog poretka. Nema veze što tamo Judith Reisman, znanstvenica koja 30 godina proučava spolno-rodne programe, izjavljuje da su Kinsey i njegovi u krivu. Osjetila je to i na vlastitoj koži kad su joj raspojasani iz Kinseyova naučavanja silovali dijete. Kažu da će uskoro nastupati po Hrvatskoj. Nisam nešto uvjeren da će ministra Jovanovića to zanimati. Ima on svoje znalce druge vrste.

Čovjek se jednostavno mora upitati do čega smo mi ovo stigli? Nerazumno je samo nabrajati posljedice i kao na utakmici navijati da uhvate ovoga i onoga što je napravio neko zlo djelo, još danas jer sutra će možda biti ispravno, treba se zapravo uhvatiti u koštac s uzrocima. Može se to učiniti na raznorazne načine. Jedan od prvih zacijelo bi trebao biti da počnemo birati među mnoštvom sadržaja koji nam se svaki dan nudi preko medija, a i preko drugih ljudi. Toliko smo time opterećeni da i u međusobnom razgovoru prepričavamo ono što smo pokupili iz medija. Neki su pametniji pa traže tišinu. I sve ih je više. Crkveni mediji, oni drugi šute o tome, govore kako su svetišta po svijetu sve punija, kao i to da u Austriji sve manje katolika napušta Crkvu. Ljudi su počeli spoznavati da se treba susresti sa samim sobom, dosta je susreta i suočavanja sa smećem koje nam počesto nude preko medija. Dolazi vrijeme čistih računa i čistih ruku. Vrijedi to jednako za sve, kako za siromahe tako i za bogataše.

Na ovim našim stranama još nekima nije jasno da su prošla vremena prisilnoga zajedničkoga života. I nadalje bi htjeli jugoslavenski politički, kulturni, športski... prostor. Ponavljaju uporno da se svi razumijemo i da ne smijemo dopustiti ničemu da nas dijeli. A mnogima sav je taj govor protuljudski kao Kinseyeva znanost. Onaj tko ne zna tko je i što je prijetnja je sebi i drugome oko sebe. On nema što čuvati, on samo razara i to predstavlja kao vrhunac ljudske misli. Kad tako postavimo stvari, lakše ćemo razumjeti što se događa tamo gdje cvjeta arapsko proljeće. Ljudi žele biti svoji. Znaju to i pokretači pa ih počesto prevoze žedne preko vode. Zbog toga mi je tih proljećara zapravo žao. Nalaze se između dvije vatre, svoje želje i onih koji imaju batinu u ruci. Drug Tito uvijek je negdje tu, bez obzira koje diktatorsko lice sada imao.

Mnogi željno iščekuju dan kada će o svemu ovome u Herceg Bosni moći čuti na svome hrvatskom jeziku. Nada je ponovno probuđena potezom Vijeća ministara BiH koje je smoglo snage usvojiti zakon o uspostavi RTV kanala na hrvatskom jeziku. Istina, još tu ima dosta pravnih koraka, ali nada nikada ne smije umrijeti. Čak ni onda ako se dogodi da najavljeno dobijemo i da ono onda počne sličiti hrvatskim medijima s druge strane granice, što u tuđim rukama, što u kaljuži jugoslavenskih vremena. Posljedice našega krivog glasovanja na izborima, našega neizlaska na izbore, sada su tu. Moramo si to neprestano ponavljati da bismo se konačno probudili i svoju sudbinu uzeli u svoje ruke. Raspao se SSSR, raspala se Jugoslavija, raspast će se i novi svjetski poredak bez obzira tko ga podupirao i koliko slugu imao. Jasne misli bistre sve ustajale vode.

Miljenko Stojić