Kad se želi manipulirati s javnošću glede vlasništva banaka u Hrvatskoj onda se za mjerilo koristi broj banaka. Prvi prvog 2000. bilo je 19 % banaka u vlasništvu države, 57 % u domaćem privatnom vlasništvu i samo 24 % banaka u stranom vlasništvu, što znači da je čak 76 % banaka bilo u hrvatskim rukama.

Prvi prvog 2004. taj je postotak (istim redom) iznosio 5 %, 50 % i 45 %, što znači da je 55 % banaka bilo u našim rukama. Do 2011. naši izabranici su bili još uspješniji u prodaji banaka tako da je pod državnom kontrolom prvi prvog 2012. bilo 6 % banaka, domaćom privatnom 46 % i stranom 48 %, tj. za bolje pamćenje reći ćemo da je više od polovice banaka bila u hrvatskim rukama, i taj se podatak može iskoristiti za prikrivanje stvarne istine.

No važniji podatak od broja banaka je vlasnička struktura banaka, a ona je prvi prvog 2000. bila kako slijedi: u vlasništvu države 46 %, domaćem privatnom 14 % i u stranom vlasništvu 40%. Znači da je Hrvatska sudjelovala sa čak 60 % u vlasničkoj strukturi banaka prije smjene vlasti 2000. Prvi prvog 2004. taj je postotak bio (istim redom): 3 %, 6 % i čak 91 %. Godine 2011. taj se postotak iz 2003. nije mnogo promijenio tako da je država u vlasničkoj strukturi banaka bila vlasnica s 4 %, domaći privatnici s 5 % a stranci s 91 %. Što to konkretno znači mogu najbolje svjedočiti na primjer oni koji su uzeli kredit kod banaka.

>>ANALIZA: Strane banke kontroliraju hrvatsko gospodarstvo - "Od 2000. godine, za godinu dana, strancima prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva

Inozemni dug Hrvatske je od prvi prvog 2000. do prvi prvog 2004. narastao (zaokruženo) za 100 %. Tko je bio veći lopov, ili oni prije 2000. ili oni nakon 2000. to prepuštam čitateljima, jer brojke same za sebe svjedoče što je komunistički mentalitet (laži-kradi) učinio od bankarskog sustava jednom suverene (barem u dijelu bankarskog sustava) države Hrvatske.

Očekivati od ljudi koji su se odgojili u progonu Hrvata i svega što je hrvatsko da gospodarski unaprijede državu Hrvatsku i njeno društvo je nerealno, jer ne posjeduju radne navike temeljene na stručnosti i sposobnosti, niti ljubav prema Domovini jer u tom duhu nisu ni odgojeni. Njihov je jedini domet ono što su tijekom života naučili, a to je varati i krasti, tako da im je nagon za preživjeti vrlo snažan, te nas s ideološkim podjelama drže zarobljene bez budućnosti, jer misle da će na taj način osigurati sebe i svoju djecu, vjerujući da je sve prolazno osim materijalne koristi http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=14666:iz-krize-izlazimo-samo-povratom-kriminalno-steene-imovine&catid=9:politika-i-drutvo&Itemid=11 .

Političari bez konkretnog radnog staža nisu rijetkost kod nas, tako da je mentalitet prevaranata prije 1990. i do dana današnjeg ostao isti. Čak im se ni rječnik nije promijenio. Nije mi cilj nikog izostaviti u ovom dijelu teksta, jer i oni koji su vrijedili u hrvatskoj politici nisu uspjeli donijeti nam toliko očekivane promjene, te stoga i oni snose odgovornost za trenutno stanje u zemlji.

Ovom bih prilikom želio napomenuti političkoj strukturi 'Katedrale cenzura' da još uvijek ima nekoliko mojih komentara koje bi trebalo skinuti s portala u znak podrške demokraciji Sjeverne Koreje http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews%5Btt_news%5D=193746&cHash=52a432cd08 .

I pored svega rečenog izlazi iz nevolja postoje http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=25233:ivica-tijardovi-okviri-gospodarske-strategije-razvoja-hrvatske&catid=43:glas-hrsvijeta&Itemid=151 .

Sursum corda! Gore srca!

Dr.sc. Ivica Tijardović