Andreju Plenkoviću pošlo za rukom ono što su silno željeli Ivo Josipović i Josip Manolić
Od petorke koja se drznula kandidirati na HDZ-ovim unutarstranačkim suprotiva Plenkoviću i njegovoj viziji HDZ-a, Penava je napustio stranku, Tolušić se povukao iz politike, beskompromisni Davor Ivo Stier je postigao kompromis, kao i Miro Kovač, te su se našli na listama za Sabor. Na upite mnogih novinara zašto na listi nije nađeno mjesta i za Milijana Brkića, ako su već Stier i Kovač prihvatili Plenkovićevu pomirbenu ruku, odgovor je bio unison: jer ga nitko nije predložio.
„Njega nitko nije predložio i nemam namjeru komentirati zašto on nije na listi“ – kazao je Vladimir Šeks. Plenković je komentirao zašto nije bilo mjesta za Milijana Brkića: „Brkić nije bio niti predložen. Jasno smo poslali listama poruku tko nam u ovom trenutku može pomoći.“ Kao razlog zašto se Brkić nije našao na listama HDZ, Jandroković kaže kako nije bio prijedlog gradske organizacije i kako je procjena bila da se na liste stave kandidati koji su predloženi.
Glede Jandrokovićeve izjave, mora se reći da ni Kovač nije bio predložen. Zagrebačka organizacija poslala je u “centralu” popis s čak 51 imenom, ali i takav nije bio dovoljno širok za Kovača i Brkića. Njih dvojica nisu se našli čak ni među predloženim imenima u svojoj matičnoj filijali HDZ-a: u Stenjevcu (Brkić) i Donjem Gradu (Kovač), što je nevjerojatno za bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Sabora, odnosno bivšeg ministra vanjskih poslova koji su osvojili jako puno preferencijalnih glasova.
Ne ulazeći u dublju raščlambu HDZ-ovih lista za parlamentarne izbore, mora se istaknuti da je Stevo Culej dobio mjesto na listi za parlament, iako je na predsjedničkim izborima javno podržao Miroslava Škoru što je prema HDZ-ovom statutu i praksi prijestup zbog kojeg se automatski leti iz stranke. Sinonim za korupciju, Božidar Kalmeta, također ima priliku ući u parlament. Čak se i za Josipa Salapića iz HDSSB-a našlo mjesta, a da ne spominjemo Ninu Obuljen koja je nastavila financirati sve kulturne i protuhrvatske aktivnosti koje postoji, počev od EPK 2020. pa nadalje.
Dakle, jedini viđeniji HDZ-ovac za kojega se u ovoj kombinaciji nije našlo mjesta je Milijan Brkić. Činjenica je da se stranački vrh Brkića nastojao riješiti i znatno prije unutarstranačkih izbora, izmišljanjem raznoraznih afera. U prilog tomu možda najviše ide činjenica, o kojoj se okolo šapuće, da su gradskim organizacijama zagrebačkog HDZ-a predsjednik stranke Andrej Plenković i glavni tajnik Gordan Jandroković izričito zabranili na kandidacijske liste staviti Brkićevo ime, upravo kako bi kasnije mogli tvrditi da nije niti predložen. Radi se o starim i otrcanim partijskim forama koje, čini se, i dalje djeluju unutar ovog i ovakvog HDZ-a.
Čini se da svjedočimo kraju jedne operacije koju je započeo Ivo Josipović još 2014. godine u predsjedničkoj kampanji kad je optužio „Vasino jato“, odnosno „obavještajno podzemlje“ da pomaže Kolindi Grabar Kitarović te najavio obračun s njima. Nije mu, doduše pošlo za rukom, no sve to ovisi o perspektivi.
Za razliku od nekih, Vaso i njegovo „jato“ imaju dugačku nisku pobjedničkih izbora od 2012. do 2017. godine. No, od 2017. godine počinju unutarstranački obračuni, izmišljanje afera, bombastični naslovi u „Nacionalu“ i „Yutarnjem listu“ što je rezultiralo premještanjem HDZ-a gdje ga je Plenković zamislio, lijevo od centra, što ga je već koštalo dvaju izgubljenih izbora; euro-parlamentarnih i onih važnijih – predsjedničkih. Ipak, nije sad Vaso nekakav čudotvorac koji donosi izbornu pobjedu pucketanjem prstiju, no da bi veliki stroj kakav je HDZ dobro i učinkovito funkcionirao, mora imati kvalitetne sitne dijelove, pogotovo one dobro podmazane, inače dolazi do kvara, a postoji opasnost i da se potpuno ugasi.
U svakom slučaju, Andreju Plenkoviću je očito pošlo za rukom ono što nije pošlo Ivi Josipoviću i Josipu Manoliću. Druga im je ovo pobjeda, nakon što su na Pantovčak doveli Zorana Milanovića, a sad ujedno imaju zaprjeku manje za formiranje velike koalicije nakon predstojećih parlamentarnih izbora.
Glavno da su čelni ljudi stranke gradskim organizacijama određivali koga smiju, a koga ne smiju predlagati na listama za parlament. To su te europejske vrijednosti, poruke inkluzivnosti i zajedništva, sve što je potrebno za pobjedu na izborima i stvaranje „sigurne Hrvatske.“
Mila Marušić