U dubokoj su nam tuzi i žalosti prije tjedan dana priopćili da je tuga i žalost, javnosti poznatija kao Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020, preminula blago u korona virusu, u nenapunjenom trećem mjesecu života.

Unatoč kratkotrajnosti, bijaše to nadasve ispunjen život; ispunjen tekovinama NOB-a, radničkim samoupravljanjem te odjecima revolucionarnih povika neustrašivih antifašista s jedne, te slobodoumljem, različitošću i otvorenošću za sve ljude i ideje – osim onih nepoćudnih – s druge strane. Tradicionalno se ovako mladi pokojnici pokapaju u bijelom lijesu, no za potrebu se sahrane Rijeke EPK 2020 odlučilo za crveni lijes, crven od krvi neprijatelja socijalističkog poretka (poput fasade zgrade MMSU). Rijeka, uvijek avangardna, čak i u smrti!

Drugovi i drugarice, ali i druzi i drugarke (da ne diskriminiramo kratku množinu) diljem progresivnoga svijeta zatečeni su, osupnuti i frapirani. Ovakvu nedaću ne pamte još od smrti druga Tita. Međutim, gora od drugarske kritike je samo drugarska izdaja; već je utvrđeno da je po Rijeku EPK 2020 koban korona virus nastao u Kini. Dok je jedan od projektnih pravaca u programskoj kuhinji EPK nosio ime „Slatko i slano“, u kineskoj se kuhinji pripremao papreni virus koji će promijeniti čitav svijet. Virus kineske nacionalnosti više nije dobrodošao u „Kuhinju različitosti“ (također programski pravac EPK 2020). Tko bi vjerovao da će se nakon Rezolucije Informbiroa ponoviti situacija u kojoj drug na druga nasrće?

Teško je uopće sagledati i razlučiti kakve će posljedice ugasnuće riječkog EPK imati ne samo po grad Rijeku i Republiku Hrvatsku, nego i po cijelu Europu i svijet. No, gašenje EPK je već uzdrmalo svjetsku geopolitiku; naime, brojni mediji javljaju da je sjevernokorejski vođa Kim Jong-un u teškom zdravstvenom stanju, a šuška se da je možda i preminuo. Dobro upućeni obavještajni izvori tvrde da mu srce nije moglo izdržati nakon što je saznao za 59 zaposlenika Rijeke 2020 d.o.o. koji dobiše otkaz. S obzirom da u Sjevernoj Koreji nema zaraženih od korona virusa, u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) se ne mogu odlučiti treba li Kim Jong-una svrstati među žrtve korona virusa, jer iako nije bio zaražen, korona virus jest (barem posredno) uzrok njegovu narušenom zdravlju i možebitnoj smrti?

Ni Srbija ne će ostati neokrznuta: Požarevac, Čačak, Niš, Kruševac – sve Rijeci bratski i kulturno istovjetni gradovi ne će više imati kamo izvoziti zaštitare i zvučnu opremu. Kulturnjaci, napose oni iz BiH i Srbije su na respiratorima, ne zbog korona virusa nego zbog hiperventilacije izazvane stresom; ta nemaju više mogućnost oplemeniti europsku i riječku kulturu svojim uradcima nadahnutim šljivom i opankom. Ni u SNV-u nisu ravnodušni jer nema više javnih natječaja za projekt EPK pisanih na srpskom, što Pupovca kao lingvistu posebno pogađa.

Od Sjeverne Koreje i Srbije će gašenjem EPK ipak biti najviše pogođeni građani Rijeke i Republike Hrvatske. Za travanj je bilo najavljeno prakticiranje jugo-joge, „put ka socijalističkoj samospoznaji kroz pokret“, u kojoj se spajaju poze se jugoslavenskih socijalističkih spomenika s pozama iz joge. Svi poznavatelji Hegela znaju da je samospoznaja, samoosvještenje, vrhunac i kraj povijesti, završetak puta Svjetskog Duha. Drug Marx je tvrdio da Hegel dubi na glavi i da ga treba postaviti na noge, ali tko će sada zvijezdu petokraku postaviti Riječkom neboderu na glavu? Kako bez socijalističke samospoznaje doseći besklasno društvo i diktaturu proletarijata? Da nije bilo onih gnjavatora koji su tražili propusnice, korona virus bi umalo doveo do restauracije Pariške komune u Rijeci!

Ponukani i vođeni ovim pitanjima i problemima, prije nekoliko je dana održana tribina "EPK – što raditi?". Zaključak velikoga druga Vojka Obersnela i veće još drugarice Emine Višnjić je sljedeći: u projekt EPK 2020 je potrebno ubrizgati barem 30 milijuna kuna. Zar samo toliko? Nije li projekt EPK neprocjenjiv? S druge strane, nije li sad pravo vrijeme da se naplati besplatno korištenje gradskih stanova raznim slobodnim umjetnicima, glazbenicima, performanserima, i kulturnjacima? Momci iz Leta 3 bi mogli čepove iz stražnjica ispaljivati putem videolinka, i to besplatno. Damir Urban je već dobio vječno prazan gradski turistički autobus na raspolaganje i obilazi gradske četvrti izvodeći svoje pjesme. Bijahu već unajmili nekog Španjolca koji je po gradu postavljao instalacije – od smeća, pa smeća u Rijeci barem ima napretek. Dakle, nije potrebno 30 milijuna kuna, može se i s manje. Kako je netko naglasio na tribini „EPK – što raditi?“, najvažnija je solidarnost.

Titovim proročkim riječima stubokom inspiriran – grad koji teče uzvodno – kulturna i ne samo kulturna Cloaca Maxima koja otpad, šljam i smeće nije odvodila nego dovodila u grad, šaptom pade, dijametralno suprotno grandioznom i spektakularnom otvorenju „Opere industriale“; do daleke se čak Finske zaputilo ne bi li pronašli zbor koji bi umio tako umjetnički vikati i urlati. Progresivna je javnost ogorčena jer je u PR službi bilo zaposleno čak 13 ljudi, ali nisu smogli hrabrosti ni imali srca obznaniti tragičnu preranu smrt projekta EPK.

Hollywoodska ekranizacija vikinških sahrana izgleda ovako: pokojnikovo tijelo polože na splav sa svim njegovim stvarima, porinu je i kad dospije dovoljno daleko, vrstan strijelac ispali zapaljenu strijelu u splav koja potom izgori i potone.

Na sličan bi način trebalo obaviti sahranu riječkog projekta EPK 2020. Na Titovu odrtinu „Galeb“ ukrcati Obersnela, Komadinu, Šarara, Prijić-Samaržiju i ostale drugove, dotegliti brod na pučinu, u međuvremenu obnoviti lansirnu rampu riječkog Torpeda te ispaliti jedan torpedo u nekoć ponosni bananonosac. I dok drugovi tonu s diktatorovom jahtom, neka upru pogled u nebo, podignu tri prsta te u ime srpa, čekića i Marxove brade zapjevaju: „Questo è il fiore del partigiano morto per la libertà! Bella ciao ciao ciao!“

F. Perić

Share
0