Samoproglašeni, ali javno priznati stručnjak za politički marketing te samoprozvani ekspert za krizno komuniciranje i strateško komuniciranje u politici, Krešimir Macan (1970.) zapravo je bivši djelatnik HIS-a koji je u formativnim godinama svoje (para)obavještajne karijere stekao i proglasio svoju ekspertnost i kompetenciju.

Međutim taj u medijima sveprisutni PR veleznalac bio je i ostao zagovornik očuvanja vlastitog poslovnog carstva i promotor tzv. hrvatske ljevice i osoba od najvećeg partijskog povjerenja; SDP-ov pouzadnik osobno zadužen, i pri tome masno plaćen, za sustavno zamračivanje partijskih skandala te prikrivanje poslovnih aktivnosti YUTA-e na području Republike Hrvatske i cijele bivše i propale države. Zanimljivo je da se kao vlasnik PR agencije koja za masna proračunska sredstva zastupa određene političke subjekte ne bi smio pojavljivati na televiziji, osim u plaćenim emisijama, sve drugo je očiti sukob interesa.

Upravo je Krešimir Macan među prvima u Hrvatskoj osmislio lažne ankete i „vanjske eksperte“, naravno navodno neutralne i objektivne, kako bi virtualnim statistikama s terena i mišljenjem za to plaćenih „stručnjaka“, stvorio nepostojeće političke trendove, a onda s tim istim podacima mapulirao širu javnost servirajući svoje statističke izmišljotine kao stručno i objektivno utemeljene. Sve te političke ankete o navodnoj popularnosti stranaka i procjene glasačkog tijela na izborima, koje su dolazile iz kuhinje Krešimira Macana, pokazale su se uvelike pogrešnim. Izborni rezultati su ih redovito demantirali. Od samog početka te su procjene naručene i kroz medije provučene bez bilo kakvog ozbiljnijeg ispitivanja javnog mnijenja na terenu i obrade. Göbelsovo načelo ponavljanja laži da bi se tako stvorio privid istine, Krešimir Macan usvojio je kao jedini modus operandi svih njegovih PR operacija.

Posljednjih mjeseci je jedan od kreatora Milanovićevog "obećanog pakla", operacije iz domena specijalnog rata, započete nakon izgubljenih parlamentarnih izbora u studenom prošle godine, čiji je ključni cilj destabilizacija države i vlasti a sve kako se ne bi ušlo u pokazatelje transfera novca kojim su SDP i HNS kupovali nevladin sektor, medije, određene interesne skupine i birače. Ti su enormni transferi, podsjećanja radi, nastali u eri enormnog zaduživanja na međunarodnom tržištu novca što nam narednih desetak godina dolazi na naplatu.

Zajedno s Zinkom Badrić, Dragicom Spasović i Zrinkom Vrabec Mojzeš u posljednje se vrijeme intezivno bavi „peglanjem“ Milanovićeva trosatnog ispitivanja u DORH-u te na svaki način pokušava minimalizirati Milanovićevu krivnju u „aferi Madison“. To je ujedno i ključni razlog zbog čega Milanovićev iskaz u policiji, i to u svojstvu osumnjičenika, za dobar dio medija u Hrvatskoj jednostavno nije vijest.

Zajedno s Mislavom Bagom, Ivom Gačić, Sanjom Mikleušević, Domagojem Novokmetom i Majom Sever dobro je odradio zadaću razbijanja Domoljubne koalicije i sad se sa svojim drugarima može posvetiti strategiji za izvanredne parlamentarne izbore i čišćenju lika i (ne)djela Zorana Milanovića. Situacija sa Zoranom Milanovićem se intezivira, vrata veleposlanstva za njega su, kako se čini, tek pritvorena.

Kešimir Macan je provjereni partijski pripuz, blizak Josipovićevom "ekspertu" s Kaptola Marku Rakaru, ali isto tako i srebroljubac sklon svakome tko upravlja proračunskim novcem. Zato su on osobno i njegova agencija "Manjgura" u miliunskim iznosima temeljito pomeli i očistili gradske proračune istarskih gradova, o čemu je bivši zastupnih Hrvatskog sabora i okorjeli Istrijan, Damir Kajin, više puta pisao i javno govorio. A on je malverzacijama IDS-a bio, i ostao, dobro upućena osoba.

Međutim u ključnim trenucima Krešimir Macan je osoba koja itekako priznaje stare dogovore, podsjećanje na svoje nekadašnje kodno ime i poznaje neugodne mehanizme podsjećanja. Može se službena Macanova biografija započeti s 1997. godinom kad je osnovao „Manjguru“, vlastitu PR agenciju po načinu rada vrlo sličnu razvikanoj Fimi-mediji. Može se naglasiti i njegov poslovni uspjeh kad je 2004. postao izvršni direktor „Madison Consultinga“; možda se treba spomenuti da je na Općim izborima u BiH vodio kampanju Zlatka Lagundžije, lidera tamošnjeg SDP-a(?); a ne treba zaboraviti da je već 2003. godine imenovan savjetnikom za komunikaciju tadašnjeg Predsjednika RH, Stjepana Mesića. Osobito je zgodna njegova epizoda 2009. godine s IDS-om i kaznenom prijavom koju je „zaradio“ zajedno s gradonačelnikom Pule i sadašnjim predsjednikom IDS-a, Borisom Miletićem, njegovim šefom ureda, Bernardom Zanzerovićem, tajnikom IDS-a, Tedijem Chavalconeom, jer su pulski gradski proračun sustavno pomeli za 585 264,5 kn – međutim sve su to „prolazne stavke“ u njegovom životopisu.

Sve što je dosada učinio i „postigao“ treba promatrati kroz činjenicu da je 1991. godine imenovan tajnikom u Ministarstvu informiranja Republike Hrvatske, a 1995. postaje načelnik Odjela za informiranje MVP Republike Hrvatske. To je ključno razdoblje Macanova zajedništva s hrvatskom obavještajnom zajednicom i vrijeme intenzivne akumulacije povjerljivih informacija o ljudima i događajima. To je ustvari ono paraobavještajno podzemlje koje je u svojoj izbornoj kampanji tako često i s gorčinom spominjao Ivo Josipović.

Naravno, tadašnji predsjednički kandidat, Ivo Josipović, pri tome je „zaboravio“ napomenuti da je to i takvo podzemlje na usluzi upravo njemu i Zoranu Milanoviću, tj. SDP-u kao pravnom slijedniku nekadašnjeg SK Jugoslavije. Paraobavještajno podzemlje je ustvari medijska mafija naslonjena na medijski milje, na čijem je čelu spomenuti Krešimir Macan.

Upravo zato je Krešimir Macan bio stalno pri ruci Ivu Josipoviću i njegovom savjetniku Saši Perkoviću, da se zametu tragovi njihove prljave kampanje protiv Kolinde Grabar Kitarović. Paraobavještajno podzemlje je nešto drugo. To je, primjerice, Macanova dugogodišnja povezanost s Josipom i Sašom Perkovićem te njihovim klanom u politici i gospodarstvu. Isti je slučaj kad se djeca i nećaci SDP-ovih partijskih „uglednika“ zapošljavaju u SOA-i i VSOA-i, a to je doista masovna pojava u posljednjih šesnaest godina, a počelo je s dolaskom na vlast Ivice Račana i Stjepana Mesića.

Ne smije se nikako zaboraviti da je upravo Krešimir Macan, uz druge „stručnjake“ poput kontroveznog Čeha Draga Pilsela i blogera Marka Rakara, osumnjičenog za objavu registra branitelja, PR-ovski vodio izbornu kampanju Ive Josipovića i to za "oprabi" honorar, ako je vjerovati njegovim najbližim suradnicima od 2 milijuna kuna.

Ime Krešimira Macana spominje se kao i jednog od kreatora „afere“ Barbika (2014.), jednog odvratnog ad hominem pokušaja da se u predsjedničkoj kampanji diskreditira predsjednička kandidatkinja, Kolinda Grabar Kitarović. Isto je tako u zajedništvu sa Zrinkom Badrić i pod pseudonimom „Bijes prvi“ za vrijeme Vlade Iva Sanadera i Jadranke Kosor osmislio prljave i nimalo duhovite video uratke objavljene na Youtubeu, a isti su imali zadaću ismijati i kompromitirati ondašnju HDZ-ovu vlast. Ništa od toga nije bilo spontano, šaljivo ili učinjeno s namjerom da bi Hrvatska ojačala svoj demokratski tonus ili kvalitetu života. Krešimir Macan je kao zadnji legionar po nalogu svojih „antifašističkih“ mentora i YUTA nalogodavaca nastavio raditi na izmišljotinama i lažima a sve kako bi na vlast doveo one koji su se pred Europom i svijetom legitimirali sa već poznatim skandalom "Lex Perković".

U svom netransparentnom poslu, zakrabuljenom zvanjem stručnjaka za politički marketing, Krešimir Macan do sada je obilno koristio svoja poznanstva i zajedništvo dok je radio u HIS-u, a navodno mu nije bio stran niti sadržaj privatizirane, strogo povjerljive arhive kojoj ne može pristupiti baš svatko. Na taj je način „stekao“ mnoga poznanstva s istaknutim lokalnim dužnosnicima HDZ-a na jugu Hrvatske, konkretno u zadarskoj i šibenskoj županiji, a posebne je prisne odnose njegovao s nekim istaknutim dužnosnicima HDZ-a u Dubrovniku, u čemu mnogi vide i ključni razlog zbog čega je tamo HNS moćnija stranka od HDZ-a. Upravo u tom odnosu i Macanovim kreacijama mnogi vide i razloge najnovije višeslojne operacije navodnog povratka Jadranke Kosor u HDZ. Insistirajući naime na medijskim manipulacijama oko povratka Jadranke Kosor u HDZ-u otvoreno se pokušavaju proizvesti novi sukobi u vrhu HDZ-a ali i dati "štofa" SDP-u bliskim kolumnistima za poentiranje na tezi kako je novo lice HDZ-a s Jadrankom Kosor, Vladimirom Šeksom, Božidarom Kalmetom, Darkom Milinovićem, Antom Sanaderom u biti nova prevara birača.

Osobe koje poznaju odnose na domaćoj PR sceni sklone su tvrdnjama da se upravo preko Krešimira Macana u tzv. main stream medijima i Tv kućama s odobrenom nacionalnom frekvencijom može naručiti bilo kakav napad na bilo koga ili pak promovirati bilo kojeg dužnosnika ili političara. Za sve postoji uhodani cjenik, popust na količinu... sve kao na kakvoj tržnici bez fiskalnih kasa. Prema tvrdnjama istih izvora, Macanov malj za neposlušne je Gordan Malić; preko kojega plasira afere. Očito, nema tu nikakvog Malićevog istraživačkog novinarstva. Informacije dolaze iznutra, od dijelova sustava koji je davno postavljen i kome je dugi niz godina pripadao i sam Macan.

Dugogodišnji poznavatelji lika i djela Krešimira Macana tvrde kako isti svojim aktivnostima i postupcima neprestano zavrće i stišće, smijulji se, pravi se nevješt i svesrdno se ufa u sreću i visok prag tolerancije kompromitiranih i ustrašenih osoba koje pokušava modelirati. Međutim, isti su skloni ocjeni kako se Krešimir Macan dobrano zaigrao i pritom zaboravio da htio-ne htio jednom svemu dođe neslavan kraj pa tako i igrarijama koje godinama provodi.

 

L. C.

Share
0