Za razliku od politike svojevrsne neutralnosti, zanemarivanja euroatlantizma i izgradnje nekakvoga „regionalnog zajedništva“, što je bila osnova Josipovićeve vanjske politike, Hrvatskoj treba jasna politika europske suradnje, povezivanja Hrvatske u saveze Srednje Europe, jačanje suradnje s Njemačkom i Austrijom, i dosljedno provođenje politike euroatlantizma, smatra politički analitičar Davor Gjenero.

U kolumni objavljenoj na portalu Direktno.hr, jedan od najpoznatijih hrvatskih analitičara ističe da od 01. srpnja 2013. Republika Hrvatska nije dio paketa „zapadnog Balkana“, što predsjednik Josipović nikako ne želi prihvatiti.

-Predsjednik Josipović svojom vanjskom politikom ni na koji način nije „poentirao“ činjenicu da nakon 1. srpnja prošle godine u političkom smislu Hrvatska više nije dio paketa „zapadnog Balkana“, a njegova politika se i dalje zasniva samo na „zajedništvu“, što god to značilo, u balkanskoj regiji. Taj zapadni Balkan za Europsku je uniju područje na koje se odnosi zajednička europska politika dobrosusjedstva, a temeljni cilj te politike je stabilizacija i demokratizacija tog prostora - navodi Gjenero.

Uvjeren je kako se Hrvatska već nakon ulaska u EU trebala pozicionirati u tzv. Višegradskoj skupini, gdje je čeka mjesto.

-Kao novoj članici EU, Hrvatskoj se otvarao prostor suradnje u srednjoeuropskoj regiji, preciznije mogućnost pridruživanja Višegradskoj skupini. Višegradska skupina, koju čine Mađarska, Slovačka, Češka i Poljska, bila je najuporniji hrvatski saveznik u razdoblju završetka pristupnih pregovora. Oni su okončani 30. lipnja 2011, između ostaloga, zahvaljujući angažmanu mađarskog predsjedništva, a štafetnu palicu promotora hrvatskih interesa u EU u drugom je polugodištu te godine preuzela Poljska koja se, kao predsjedavajuća Uniji, posvetila pripremi hrvatskog Ugovora o pristupanju EU - ističe Gjenero.

Smatra da je Ivo Josipović svoj odnos sprem srednjoj Europi na žalostan način pokazao već u travnju 2010, na samom početku svog mandata.

>>Mate Kovačević: Orjuna i četništvo

-Naime, 10. travnja 2010. poljski predsjednik Lech Kaczynski poginuo je u avionskoj nesreći, zajedno sa skupinom visokih državnih i vojnih funkcionara, leteći na komemoraciju u Katinskoj šumi. U jesen 1939. 14.700 časnika i vojnika poljske vojske palo je u sovjetsko zarobljeništvo, a prema zapovjedi Staljina i politbiroa Sovjetske komunističke partije pripadnici poljske intelektualne i vojne elite pobijeni su i zakopani u masovnoj grobnici u Katinskoj šumi. U travnju 2010., poljska se tragedija ponovila. Za razliku od hrvatskoga, tadašnji slovenski Predsjednik Danilo Türk, svjestan simboličnoga značenja tragedije, ali i važnosti solidarnosti među srednjoeuropskim državama i narodima, na sprovod je otputovao automobilom - navodi Gjenero.

Trilateralna komisija ne zagovara „balkansko zajedništvo“

Ukazuje na činjenicu da Josipović ne razumije, ili ne želi razumjeti, niti temeljna načela euroatlantizma, pa o Trilateralnoj komisiji govori kao da se radi o nekakvom obliku „institucionalizacije balkanskog zajedništva“.

-Trilateralna je komisija, međutim, nevladina i nestranačka organizacija, svojevrstan diskusijski klub, kojem je cilj poticanje „zajedništva“ Europe, Sjeverne Amerike i Japana. Trilaterala djeluje od 1973. godine, organizirana je u tri ogranka - europski, američki i azijski, a u studenome ove godine u Beogradu je bila organizirana trodnevna konferencija europskog ogranka Trilaterale. Svi su ozbiljni analitičari taj euroatlantski skup u Beogradu prepoznali kao antipod posjetu Vladimira Putina Beogradu i cirkusu s vojnom paradom organiziranom za njega, petnaestak dana prije ovog skupa. Druga važna konstatacija, koja se vezala uz konferenciju europskog ogranka Trilateralne komisije, bila je činjenica da se ondje Hrvatsku nije tretiralo kao dio balkanske regije. Trilaterala je konferencijom u Beogradu pokušala postaviti reper u Beogradu i potaknuti raspravu o euroatlantizmu u Srbiji - navodi Gjenero.

>>U povodu Paralela: 'sigurnosni krajolik', Trilaterala i predsjednički izbori

Prosuđujući Josipovićevu politiku svojevrsne neutralnosti, zanemarivanja euroatlantizma i izgradnje nekakvoga „regionalnog zajedništva“, ističe kako to nisu načela koja zagovara Trilateralna komisija.

-Za razliku od politike svojevrsne neutralnosti, zanemarivanja euroatlantizma i izgradnje nekakvoga „regionalnog zajedništva“, što je bila osnova Josipovićeve vanjske politike, Hrvatskoj treba jasna politika europske suradnje, povezivanja Hrvatske u saveze Srednje Europe, jačanje suradnje s Njemačkom i Austrijom, i dosljedno provođenje politike euroatlantizma. Višegradska skupina danas je, prije svega, fokusirana na zajedničku energetsku politiku, a Hrvatska samo kao dio Višegradskog paketa može ostvariti svoju ulogu energetskog čvorišta Europe. Osim za Mađarsku, Slovačku i Češku, uz povezivanje s Poljskom, ona to može biti i za Ukrajinu na istoku, ali i za BiH, Srbiju, Sloveniju i Austriju. Takva politika kompatibilna je s vrijednostima koje promovira Trilateralna komisija, a „balkansko zajedništvo“ dio je neke posve druge ideologije - zaključuje Gjenero.

R.H.

Share
0