Nedavno se baš u povodu naklapanja i sklapanja koalicije HDZ-a i HNS-a pojavila revolucionarna teza kako ideologija više nije važna. Naravno, takva se teza već na prvi pogled čini besmislenom, ali ipak nije ta besmislica bez sustava i bez razloga. Ona ponajprije proizlazi iz reduciranja i svođenja ideologije na vrlo uski krug, još k tome preživjelih, političko-povijesnih tema tipa partizani-ustaše, desno-lijevo i slično.
Ono što je ovih dana u dvorani Međunarodnog suda pravde u Haagu pročitao francuski sudac Gilbert Guillame za Hrvatsku nije presuda i nije obvezujuće. Jednako tako, ono što je još 2001. godine s tadašnjim slovenskim premijerom Janezom Drnovšekom dogovorio tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan, za Hrvatsku nikad nije bilo sporazum o razgraničenju u Piranskom zaljevu/Savudrijskoj vali.
Sve se češće, s različitih mjesta, može čuti vapaj: okrenimo se budućnosti, pozabavimo se gospodarstvom i demografijom, zaboravimo prošlost. Lakše je to, nažalost, kazati nego učiniti. Kao da je cijelom narodu svezan kamen oko vrata koji ga vuče u tamne morske dubine.