Zahvaljujući nekim srpskim portalima, zakotrljala se priča o vrataru naše nogometne vrste. S puno zlobe istaknuto je, eto, kako jedan Srbin spašava Hrvatsku, što neki s ove strane Dunava odbacuju sa zgražanjem, neki ismijavaju, a neki čak, s malim nijansama, nastavljaju u istom tonu. Na stranu to što je sam Subašić, a po prezimenu bi mogao biti i turskog podrijetla, više puta potvrdio kako se osjeća Hrvatom i katolikom.
Neću danas o nogometu i o hrvatskoj momčadi. O njima se sve zna. A znate li vi tko je Dane Lukajić? Vjerojatno ne. Osim ako niste usput čuli ovih dana da je na putu na komemoraciju u Jadovno uhićen šef sigurnosti u srpskom logoru Manjača. Od svih dosad uhićenih srpskih osumnjičenika za ratne zločine, pukovnik Dane Lukajić je najdragocjeniji ulov. On je karika na kojoj se može rastvoriti cijeli sustav zločina ugrađen u projekt velike Srbije i ključna uloga KOS-a u njihovu planiranju, organizaciji, provedbi i prikrivanju zločina.
Hrvatska nogometna reprezentacija pokazuje da je svjetska klasa na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Ali i jugoslavenska voodoo reprezentacija u Hrvatskoj ne miruje. Čak štoviše, iznimno je aktivna ne bi li spriječila i umanjila taj uspjeh. Možda ne znate što je to jugo-voodoo reprezentacija u Hrvatskoj? Naizgled to jest neobična pojava: reprezentacija države koje nema već više od četvrt stoljeća, u državi koje formalno ima više od četvrt stoljeća, u specifičnom magijskom sportu bockanja i eliminacije onog najboljeg u formalno postojećoj (hrvatskoj) državi.