Višnja Starešina: Pošaljimo vrh DORH-a u sanatorij
Vidjela sam ovaj tjedan jednu potresnu i poučnu televizijsku reportažu. Iz samog središta DORH-a. Iz institucije koja je među najzaslužnijima za to što je Hrvatska, zajedno s Bugarskom, na samom europskom vrhu po korupciji, što niti jedan veliki slučaj gospodarskog kriminala nije dobio uvjerljiv sudski epilog, što ratnim zločinima pristupa kao da još uvijek radi po instrukcijama i spisima vojnog tužiteljstva JNA… A navodno imamo najbolje glavne državne odvjetnike u Europi. Takozvane ikone pravde.
Sve je bilo idilično do povratka nogometaša iz Rusije, a onda se u njihovom društvu pojavio čovjek-institucija pa se već i piše akronimom kao MPT. Institucijom su ga učinile pristaše, ali još više oni koji ga ne mogu živa smisliti. Njegova je pojava izazvala takvo zgražanje u dijelu javnosti kao da se pojavio sam Ante Pavelić, uz teze o narušenom jedinstvu.
Od sličica kojih se još sjećam iz osnovne škole, dvije se tiču pjesme i pjevanja. Prvi razred. Proslava Dana Republike u našoj maloj seoskoj školi. Naš stari učitelj, pred mirovinom, svirao je harmoniku, a mi smo razdragano pjevali "Pokraj peći maca prela, do nje dobra djeca sjela…" i "Ima jedna kućica draga srcu mom, ta kućica pod lipom dragi je moj dom…"