Ideološke će teme, zacijelo, kao i u svim prethodnim predsjedničkim kampanjama, igrati značajnu ulogu. Tek što se počelo prvog dana predsjedničke utrke, trenutni se stanovnik na Pantovčaku, Ivo Josipović, obreo na Trgu maršala Tita u Zagrebu. Kao fol - slučajno.

Gotovo je smiješno kako je Josipović pred televizijskim kamerama mahao malo lijevo, malo desno. Eno tamo Gimnazija koju sam pohađao, ovdje je Pravni fakultet gdje sam radio, tu je preko puta HNK... Izgledao je kao nekakav turistički vodič koji pokazuje gostima iz neke daleke zemlje gdje se zapravo nalaze. A ustvari, okupili su se Josipović i njegovi sljedbenici na najljepšem zagrebačkom trgu koji još uvijek nosi ime notornog ratnog zločinca Josipa Broza Tita.

Dr. Ivo i crvena buržoazija iz koje potječu i on i vrh SDP-a, HNS-a i većine drugih stranaka koje ga podupiru, još se kunu u Broza, i to je njihovo pravo. Žalosno je, pak, da on kao intelektualac nije u stanju spoznati istinu o Titovu liku i djelu i njegovoj ulozi u pogromu i genocidu koji je nekadašnji jugoslavenski predsjednik provodio nad hrvatskim narodom. O tome je objavljena poprilična količina relevantnih dokumenata, stoga je ustrajavanje u kultu ličnosti prema čovjeku koji je kriv za smrt stotina tisuća ljudi, nespojivo sa zdravim razumom, savješću i moralom.

“U svjetlu sve naglašenijih ideoloških prijepora u Republici Hrvatskoj koji ozbiljno narušavaju kulturu dijaloga, očekujemo od predsjednika/predsjednice Republike da nedvosmisleno osudi sve zločine (usp. Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1096/1996 i 1481/2006), bez razlike kada i u ime koje ideologije su počinjeni, jer je to nužan preduvjet za uspostavljanje društvenoga mira i nacionalnoga jedinstva”, poručili su iz Hrvatske biskupske konferencije uoči predsjedničkih izbora.

Razumijem da ima onih koji će reći kako i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije dao “pakovati” Titu. No, u vrijeme kad je Tuđman stvarao državu, zalagao se za pomirenje sinova i unuka ustaša i partizana, i na tom konceptu ujedinio je sve Hrvate u borbi za samostalnu i suverenu državu. Istini za volju, i on je u vrijeme kad je bio politički disident, dijelom bio “pošteđen” jer Broz iz Kumrovca nije dozvolio da njegov sunarodnjak, Zagorac iz Velikog Trgovišća, svoje najbolje godine provede samo iza zatvorskih rešetaka. Tuđman je, stoga, tamo boravio onoliko koliko je po sudu partijskog svevladara života i smrti bilo odlučeno.

Možda je to jedina dobra Titova odluka, jer je Tuđman, zahvaljujući činjenici što je mogao pisati svoja djela, te se pripremati za stvaranje samostalne države, u povijesnom trenutku koji je bio pogodan - rušenje Berlinskog zida, te veliki i sveti Ivan Pavao II. na čelu Katoličke crkve - iskoristio Kairos i zajedno s hrvatskim narodom, osobito braniteljima, utemeljio slobodnu Hrvatsku. Svojim životom i žrtvom za Domovinu, Tuđman je u odnosu na Tita uistinu moralna vertikala.

Ovo Tuđmanovo značenje od predsjedničkih kandidata prepoznaju i Kolinda Grabar-Kitarović i dr. Milan Kujundžić, koji su drugog dana kampanje pohodili grob prvoga hrvatskog predsjednika. S poštovanjem je o njemu govorio i Ivan Velibor Sinčić. A Josipović kao predsjednik države nije na 15. obljetnicu smrti položio vijenac na grob dr. Tuđmana na Mirogoju. Tito mu je, očito draži.


 Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

Share
0