Podrepaški vođena hrvatska vanjska politika drži čvrst smjer već petnaestak godina, nesposobna artikulirati bilo kakav hrvatski vanjskopolitički cilj neovisno od velikih svjetskih sila. Po šablonskom obrascu naši kreatori vanjske politike pokušavaju nas uvjeriti kako je hrvatski interes uvijek kompatibilan sa interesom kreatora geopolitičkih procesa.

Međutim, to po prirodi zakona nije i nde može biti istina. Iluzorno je očekivati da prirodnim resursima siromašna Hrvatska sa 4,3 milijuna stanovnika može igrati neku veliku ulogu na svjetskoj političkoj sceni, ali ne postoji nikakav razlog da se povremeno na toj istoj sceni istakne i pokoji stav Hrvatske i Hrvata. Tu se prije svega misli na ekonomske interese i stavovi koji po sili zakona ne mogu biti kompatibilni sa svjetskim centrima moći koji guraju interese multinacionalnih kompanija sa središtima u zapadnim financijskim i političkim centrima moći.

Gdje je u svemu tome Hrvatska, njena slaba ekonomija i vanjska politika? Hrvatska diplomacija, sada na čelu s Vesnom Pusić, prije sa drugim jednako poslušnim ministrima i premijerima, teško će se suprotstaviti bilo kojem zahtjevu globalista pa iako taj isti zahtjev očigledno ide na štetu Hrvatske. Zašto? Prije svega zbog oportunizma naših političara koji i nakon bogato nagrađene karijere u hrvatskoj vanjskoj politici uvijek pritajeno računaju na poneku unosnu funkciju u administraciji EU, UN ili NATO-u. Drugi razlog je strah od vodećih medija u zemlji koji su u pretežnom stranom vlasništvu, a koji stvaraju i uništavaju političare.

Pored nerazumnog vezivanja političara uz određene centre moći i kod običnog naroda postoji mišljenje kako su nam određeni centri moći, odnosno određene zemlje, sklonije, a neke manje sklone. Međutim, to je promišljanje geopolitike s kraja 19. stoljeća iako je i tada kapital i interes zauzimao primat pred osobnim sklonostima. Prevedeno, svijet, geopolitika i globalizacija poznaju samo interes.

Hrvatskoj je potrebna koliko toliko neovisna vanjska politika, politika koja promišlja hrvatske gospodarske interese u sklopu globalizacijskih procesa bez ustupanja pred interesima globalizacije. Za takvo nešto potreban nam je sposoban kadar u ministarstvu vanjskih poslova, kadar koji bi trebao biti načisto sam sa sobom je li naš interes regija ili europa? Hrvatska ili Balkan? Dok ne raščistimo sami sa sobom, odnosno sa duhovima prošlosti teško je očekivati bilo kakav napredak u bilo kojem sektoru.

Željko Primorac