„Gospodarstvo RH jučer“-  je u svom povijesnom tijeku obilježilo niz značajnih povijesnih datuma i različitih prilika. Nestankom Austro – ugarske monarhije, te ulaskom u južnoslavensku asocijaciju, relativno razvijeno hrvatsko gospodarstvo, u odnosu na srpsko, makedonsko, crnogorsko i većim dijelom BiH nerazvijeno gospodarstvo, nije više bilo u funkciji razvoja Hrvatske, nego cijele nove državne tvorevine.

Uz stalna potkradanja jugoslavenskih vlasti, dolazi do „isisavanja“ hrvatskih vrijednosti, kako slovenskih a pogotovo srpskih te investiranja u zaostale državotvorne članice, čime one pristižu ali i usporavaju razinu hrvatskog razvoja.

Daljnje zaostajanje u odnosu na razvijeni svijet, donosi socijalističko naslijeđe. Nekoliko generacija je stasalo u uvjetima: proizvodne neefikasnosti (u industriji a posebice  u poljoprivredi s tradicionalno ratarskom proizvodnjom na limitiranim površinama, te ukidanjem tradicijskog uzgoja, poglavito u hrvatskim područjima). Nedostatak inovacija a posebice segmenta RAZVOJA, jer se nije cijenila kreativnost, nego poslušnost i poltronstvo, a sve uz uravnilovku vodilo je u zaostalost, i to u uvjetima strelovitog uzleta svjetskog gospodarstva, a inteligencija umjesto da bude generator razvoja ostaje kontrolirana, potkupljena komforom, te uspavana i anemična. Također je bila zabranjena svaka SAMOORGANIZACIJA (kako se ne bi ugrozio samoupravni socijalizam), čije su posljedice vidljive i danas, jer smo u segmentu organizacije daleko ispod svjetskih standarda, a najbolje su organizirani najneučinkovitiji segmenti društva, a posebice loši političari i njihovi komitenti. Ovakvo naslijeđe je pogubno i stvara iluzije o realnim vrijednostima tvrtki, cijeni rada, vrijednostima političara itd.., te je daljnji izvor zabluda što uvećava zaostajanje.

Domovinski rat donosi gotovo nemjerljive direktne i indirektne ratne štete. Nestaje dio proizvodnih subjekata. Dolazi do pucanje kooperantskih veza i gubitka većine tržišta, što dovodi do pada ili prekida proizvodnje, sve više nezaposlenih a rezultat je daljnje uvećano zaostajanje.

Poraće i tranzicija započinju sa zbrinjavanjem velikog broja izbjeglih, a njihovim povratkom započinje obnova domova tzv. „mrtvih kapitala”, i fokusiranje politike na: socijalne efekte, sve češće proteste, štrajkove itd. Ulazak u kapitalizam se obavlja preko noći,  ali bez kapitalista. Udbaški segment samozatajno ulazi u nove političke opcije, te kroz njih i u kvalitetnije privatizacijske segmenta. Novi kapitalistii se regrutiraju i  privatizacijom “preživjelih” i “bremenitih” tvrtki po modelu 50% : 50% uz uvjet “zadržavanja svih zaposlenih”. Kako rat za posljedicu ima i dio ratne proizvodnje, isisavanje kapitala, to uz obnovu i nove populacije, već spomenutu izbjegličku, braniteljsku, jugo nostalgičarsku, te nove nezaposlene, širom otvara vrata i korupciji, koja je na usluzi  i  ulazu špekulativnog kapitala u preostale “zdrave ili perspektivne”, a poglavito banke, osiguravajuća društva, trgovinu izgradnju cesta i sl..

Brana eventualnim produktivnim  stranim investicijama, u vrijeme evropskog investicijskog buma su: birokracija, tromost,  korupcija i reketiranje,  socijalistički mentalitet, te više plaće od okruženja. U stvaranju klime za investicije su ponajmanje uključeni gospodarstvenici. Nezaposleni najčešće odlaze u  mirovinu ili politiku, a ta  negativna selekcija, umjesto domaćeg gospodarstva potiče bujanje LOBIJA i stampedo  uvoza, što zadaje predzadnji udarac u zaostajanju gospodarstva RH.

„Gospodarstvo RH danas“ – ima nepovoljno okruženje: recesijsko, izrabljivačko, neprijateljsko.

Negativno naslijeđe - pad proizvodnje  s pojačanom agresijom domaćih i stranih uvoznika bez regulatornih elemenata, guši dio domaćeg gospodarstva i potiče dužničku krizu – što pojačava efekt antipoduzetničke klime - negativnu spiralu i nastavak života na slijepo bez KULTA  NACIONALNE  STRATEGIJE.

Politika – djelom nesvjesno a djelom sa "zadanom zadaćom“ mjerama od danas do sutra, pod utjecajem agentura,  te vlastitih slabosti – nepotizmom, zbrinjavanjem nesposobnih itd., dodatno opterećuje gospodarstvo, drži umjesto gospodarstva sebe u fokusu nacije i bez strateške je vizije za sutra.

Ignoriranje -  tradicije,  održivog razvoja, EU propisa, ratne štete, stava “drugih” stručnjaka, moderne organizacije i  ZNANOSTI potiče anemičnost i uvodi POLITIKU – LOBIJE – ŠPEKULANTE – AGENTURE - PRIMITIVNI MENTALITET- u istu frontu protiv preostalog sposobnog gospodarstva. To se i pojačava tako da se svi navedeni propusti, kako bi se prikrili, ili minimalizirali, svaljuju na privatizacijski proces pod parolom „neviđene pljačke gospodarstva“, jer eto ona je kriva za sve,  – dakle sami hrvati su dežurni krivci a posebice gospodarstvenici RH, koji „uz put“ najviše doprinose stvaranju novih vrijednosti, te opstojnosti države. Jeli to alibi: lošim političarima, neradnicima, špekulantima, nesposobnima, mrziteljima hrvatskoga, agenturama ili aspirantima na hrvatske resurse, gospodarstvu je sasvim svejedno ako ono sa ostalima ulazi u dužničko ropstvo.

„Gospodarstvo RH sutra“ – Podrazumijeva postavljanja u fokus: razmišljanja, rasprave i realizacije cijelog društva,  na temelju predviđanja i planiranja sveukupnog budućeg stanja. Realizacija realno mogućih gospodarskih koraka, u narednom periodu, te strateško opredjeljenje, za sve buduće, posebice nove tehnologije uz uvođenje KULTA  GOSPODARSTVA.

Potrebno je detektirati subjekte,  projekte,  metode i  slabosti  koji ubrzano osiromašuju  RH,  te ih eliminirati ili barem minimalizirati.

Tražiti hitno donošenje OSTVARIVE (PROVEDIVE) NACIONALNE STRATEGIJE - (očuvanje nac. interesa uz koncenzus svih važnih subjekata RH). U ladicama  imamo nažalost nepokrenutih strategija i za izvoz.

Mobilizacija intelektualne i gospodarske zajednice izvan domovinske i domovinske Hrvatske, radi definiranje studija i modela izvodljivosti, poticanje inovacija, transferi perspektivnih  tehnologija, primjenom uspješnih svjetskih modela razvoja održivog gospodarstva, angažiranje kapitalnih nacionalnih dobara u svim održivim uvjetima. Priprema za novi oblik geopolitičkih, ekonomskih, društvenih odnosa i modela te tehnologija budućnosti. Postoje značajna područja unutar RH, s vodnim, šumskim, zemljišnim resursima, koji imaju veliki potencijal, kako bi u segmentu proizvodnje energije, hrane, ekološke proizvodnje, te segmentu usluga, potakli značajan gospodarski uzlet. Kako ne bi ostali bez tih nacionalnih resursa, i ne bi bili opet sluge stranih gospodara, gospodarski je vrlo opravdano razmisliti o ideji uvođenja RH u poziciju ekološke države, čime se može zaustaviti „raspačavanje“ preostalih nacionalnih resursa. Sve sigurnosne službe, agencije staviti u sustav jedne Agencije za domovinsku sigurnost, koja u svemu, među prvima treba procijeniti koji su propisi, zakoni, ulaganja, koncesije, događaji, potezi ministarstava, HNB, i ostalih vladinih a poglavito nevladinih udruga i organizacija eventualno dobri ili štetni za Hrvatsku.

Realizacija i evaluacija dogovorenih programa gospodarstva RH neće biti moguća bez KONCENZUSA SVIH SUBJEKATA,  kako bi ostvarili pravo na dostojanstven život, nadu, obitelj…, pri čemu se mora eliminirati ona politika, koja je primarno u funkciji  sebe same. Ovaj segment je najveća prepreka budućnosti RH, te nadolazećem dužničkom ropstvu, jer nije vrijeme za promjene revolucijom a intelektualni nivo političkih elita baziranih na: negativnoj selekciji – strahu od vlastite nesposobnosti, negativnom naslijeđu, „zamorom stada“ itd.,   je organizacijski tako postavljen i unutarnjom agresijom u RH podupiran, da nije sposoban postaviti, resurse i institucije RH kao suport GOSPODARSTVA u funkciji povratne veze i pozitivne spirale za njih same te tako i za cijelo društvo. Značajan dio gospodarskih planiranja, zahtjeva dugoročno planiranje, značajno dulje nego li su to mandati političkih elita, koje su najčešće  vremenski neosjetljive, budući zbog loše političke konkurencije, (još ne stasalog „trećeg puta“),  mogu računati na brzi povratak na vlast. Tako se otupljuje jedno od najznačajnijih demokratskih postignuća, tj. biranje na izborima, i slabi interes javnosti, a što u konačnici potpomaže vitalnosti negativne političke selekcije. U dobro organiziranim sustavima politika je primarno u funkciji razvoja države, te se i u RH treba napraviti povijesni zaokret, i dovesti sve za „okrugli stol“, kako bi onima koji trenutno obnašaju vlast, pomogli „da iziđu iz magle“, radi lakšeg   ostvarenja povijesne zadaće koja je pred RH, tj. nacionalnog projekta - boljeg života u RH. U suprotnom  Bože pomozi!

Doc. dr. sc. Drago Kraljević