Referendum o braku je poput juga izbacio na površinu svu nečist i sve licemjerje kukuriku vlade kojoj je vlastiti narod toliko mrzak da ga se ne libi pljuvati, vrijeđati, gaziti i omalovažavati, a sve to u ime demokracije koju sama ne poštuje i tolerancije koju sama ne poznaje. I zato moraju otići s vlasti.

Maske kukuriku političara odavno su pale, odmah nakon izbora kada se jasno pokazalo da je njihov Plan 21 obična laž i prijevara. Njihova predreferendumska histerija pokazala je da su u konačnom okršaju sa svojim narodom odlučili skinuti i rukavice. Lavina mržnje, laži, uvreda i ostalog smeća koje su predstavnici ove vlasti zbog referenduma o braku i ćirilice u Vukovaru sasuli na veliku većinu hrvatskih građana samo zato što nisu istog mišljenja i svjetonazora kao kukurikavci, ne pamti se od '45. Koristeći boljševičke metode prisile na jednoumlje i Goebbelsov pristup difamaciji protivnika, zaslužili su svoje mjesto u hrvatskoj povijesti kao novodobni kvaziliberalni ugnjetači vlastitoga naroda. Ako im je, kojim slučajem, ostalo imalo obraza i savjesti, nakon ovog referenduma i svega što su radili oko Vukovara i s Vukovarom, pogledali bi se u ogledalo, spustili pogled od srama i ponudili ostavke.  No, oni to neće učiniti. Jer savjesti nemaju. Jer obraza nemaju. Jer manira nemaju. A nemaju ni minimum političke kulture koja se zasniva na dijalogu, a ne diktatu(ri).

Zvuči li vam poznato ovo o čemu govorim? Ništa neobično, ta ista se priča, toliko svojstvena totalitarnim režimima, ponavlja već stoljećima. A narod, osobito ovaj u "suvremenim demokracijama", nikako da nauči razlikovati ovce od vukova u janjećoj koži. I uvijek iznova pada na slatkorječivost predizbornih obećanja ili pak zastrašivanja, kao da boluje od amnezije, zaboravljajući tko su i kakvi su ljudi kojima (uvijek iznova) daje svoje povjerenje. A tko su i kakvi su oni zaista?

Let iznad kukuriku gnijezda

Mnogo je odličnih članaka, kolumni i osvrta na sramotno ponašanje sadašnje vlasti napisano i objavljeno. Nažalost, uglavnom izvan minstream medija. Zašto i ja, rekoh, ne bih dao svoj obol kako se ne bi zaboravilo tko je što radio i govorio. Njihov rad i ponašanje (opisano i prikazano u mnogim naslovima književnosti i filma) ne doprinosi općem dobru u Hrvatskoj nego upravo suprotno - razara i uništava tkivo naroda i zato ti ljudi moraju otići s vlasti. Što prije.

Ministar Jovanović - o njemu sam napisao toliko tekstova da je šteta više trošiti riječi na njega. Čovjek koji neprestano radi protiv Ustava, protiv zakona, protiv  učitelja, protiv roditelja, protiv djece, protiv sporta i protiv sportaša. A sada i protiv braka. I to sve za ljubav Velikoga Vođe i njegove supruge. On je Jupiter, a mi smo volovi. Njemu je dozvoljeno sve, nama ništa. Muca o nekakvoj slobodi i pravima drugih, ali tu ne misli na prava roditelja i učenika. Oni prava nemaju. On smije javno biti PROTIV, no vi ne smijete ni pomisliti biti ZA. Kuš učitelji!, kuš roditelji! Ja sam ministar strog, batina i bog (s malim slovom). Ja hrvatske udžbenike recenziram u Srbiji i LGBT udrugama. Glasan sam kada treba osuditi Bauhausov slogan ("Sve za dom", op.a.), ali nigdje me nema kada pale hrvatsku zastavu ili hrvatski grb pretvaraju u svastiku. (Čisti Krleža. Vidi: Na rubu pameti).

Ministar Mrsić i ministar Jakovina - dva najneuspješnija ministra u kukuriku Vladi. U svom protureferendumskom filmiću, što djeluje poput groteskne verzije skeča Stanlija i Olija snimanog u Sjevernoj Koreji, pokazuju "palčić dole" referendumu. NE referendumu!, NE demokraciji!, DA jednoumlju!, DA totalitarizmu! - poručuju narodu Pat i Mat. (Vidi: Lubomír Beneš i Vladimír Jiránek; A je to - animirana serija).

Ministar Ostojić od Policije - uf, ako o njemu nešto napišem, bacit će me u buksu - pomislih i ne uplaših se. On se u video uratku opredjelio za slobodu. Slobodu u kojoj njegovi dečki tuku vukovarske dečke, slobodu u kojoj njegovi dečki ni ne trepnu kada se medijima širi govor mržnje i prijeti smrću svećeniku, slobodu u kojoj se njegovi dečki smijulje kad se napadaju volonteri na štandovima i slobodu u kojoj njegovi dečki prijateljski časkaju s primitivcem koji pretvara hrvatski grb u svastiku, a svećenike u naci-likove. (Vidi: Teatar apsurda Ionesca & Becketta).

Ministar Ostojić od Zdravlja - liječnik po nazivu (ali izgleda ne i po znanju), glogov kolac hrvatskoga zdravstva po funkciji. Gajokaj sklon nebuloznim izjavama o početku ljudskoga života od kojih se crveni struka, a nerođeno dijete kida od smijeha u majčinoj utrobi. Svoje znanje o toj tematici kao da je crpio iz Iskorakovog priručnika o suvremenim metodama razmnožavanja - Igrice s guzom. Srećom, liječnici iz Petrove jasno su ga podučili kako i kada nastaju bebe tj. - život. (Vidi: Demografski podaci za Republiku Hrvatsku).

Ministar Linić - on je ionako protiv svih. Osim protiv EPH. Ući će u anale kao stereotip - nasilnik koji se obrušava samo na male i nebranjive, na narod i obrtnike, ogriješe li se makar i za jednu kunu. Velike ribe, koje mu duguju i po 600 milijuna kuna, ne usuđuje se dirati. (Vidi: Magnus & Bunker; Alan Ford - Superhik).

Ministrica Opačić - nakon svih laži izrečenih na račun Željke Markić, isfrustrirana jasnom voljom građana, poput furije je uskočila u resor ministra Jovanovića i prkosno poručila roditeljima - od iduće godine naš nakaradni spolni odgoj bit će obavezan! (kao da sada nije). Da ne misli možda bacati lavovima roditelje koji se s time ne slažu? (Vidi: Ivan Kušan; Lažeš, Melita).

Prva potpredsjednica Pusić - žena koja 35% glasova PROTIV braka vidi kao nešto pozitivno, a istovremeno 35% glasova PROTIV ulaska u EU kao nešto negativno. Nikako da se odluči o težini tridesetpetpostotnika. Postoji psihološka metoda proučavanja karakternih osobina u kojoj se ovakvo ponašanje naziva - rainbow. Možda je zato sklona duginim bojama? Što me niti ne smeta toliko, koliko me smetaju njene uvrede i govor mržnje upućen svima koji se zalažu za vjekovne civilizacijske vrednote i koji ne misle kao ona. Žena s osjećajem za boje, ali bez osjećaja za vlastiti narod. (Vidi: George Orwell; 1984).

Premijer Milanović - čovjek koji je toliko puta obezvrijedio i uvrijedio referendumsku demokraciju svojim ku(kuri)kanjem o besmislenosti referenduma ZA brak da je samoga sebe uspio degradirati iz slučajnog u besmislenog premjera. Podsjeća me na legendarnu podvornicu iz Smogovaca što iz svega glasa viče na zafrkanta Nosonju: "To da vam je zadnji put!". Netom zatim, iznerviran još jednim uspješnim skupljanjem potpisa, dodaje staru partizansku parolu: "No pasaran!" (u prijevodu "Samo preko mene mrtvoga!"). Te se riječi odnose na sve buduće referendume, na glas naroda, na direktnu demokraciju, na sam smisao funkcije premijera. Izrečene su s najvišeg državnog vrha u Hrvatskoj, a skovane, izgleda, u Sjevernoj Koreji. Toliko su grozne da lede krv u žilama. (Vidi: George Orwell; Životinjska farma).

Predsjednik Josipović - bit ću kratak. (Nepotrebni?) predsjednik govori o nepotrebnosti referenduma. I, kao obično, govori delfijske rečenice kako se ne bi zamjerio nikome, a ipak poslao jasnu poruku svima - da nije na strani volje naroda. Nije ni čudno za čovjeka koji se voli slikati s petokrakama. (Vidi: Goran Marković; Tito i ja).

Zastupnici Stazić i Kolman ­­- istaknuli su se govorom mržnje prema narodu i zaslužili da im se zbog toga skine imunitet i da ih se procesuira, a zastupnika Grbina treba pod hitno poslati na tečaj ustavnoga prava za početnike (Vidi: Ivan Aralica; Fukara).

HRT i EPH - kao vladine (ne)službene PR organizacije financirane iz državnog proračuna i općenarodnog TV nameta, ne smijem zaobići. Sijači govora mržnje i netolerancije usmjerene prema 65% stanovništva, eklatantni primjeri neobjektivnog informiranja i novinarske neprofesionalnosti, našli su se uvrijeđeni zbog odbijenice na dan referenduma. Čudeći se "ko picek glisti" ovom neviđenom presedanu u hrvatskom novinarstvu, Goran & prijatelji vikali su kao mali (picek) Kalimero: "To je prava pravcata nepravda!". (Vidi: David Irving; Goebbels - Mastermind of the Third Reich)

U moru laži koje su svi ti mediji isproducirali, često smo mogli čuli provokativne, no besmislene izjave njihovih mastermajndova: Što je sljedeće? Kakva će nam prava biti ukinuta sljedećim referendumom?

Evo, šaljem im nekoliko svojih prijedloga za referendumsko pitanje:

-              Jeste li za to da se ukine HTV pretplata?

-              Jeste li za to da se EPH-u otpiše dug od 600 milijuna kuna?

-              Jeste li za to da se novinarstvom bave samo profesionalci?

Sulejman i Osman

U zemlji gdje turske povijesne sapunice služe narodu za bijeg od surove stvarnosti (i kao romansirani čiklit povijesni udžbenic), a Vlada se ponaša poput vazala nekim nenaravnim, narodu nesklonim vrednotama, što mi drugo prostaje no da poentiram citirajući barda hrvatskoga starostiha - Gundilića i epa mu Osmana. Eh, da barem nije pisan tako nemuštim jezikom pa da ga naši vlastodršci koji put uzmu u ruke. Mogli bi čak nešto i naučiti - o cijeni oholosti i o prolaznosti svake vlasti.

Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti!
Vjekovite i bez svrhe
nije pod suncem krepke stvari,
a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari.
Bez pomoći višnje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjeguća:
satiru se sama u sebi
silna carstva i moguća.
Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.

Proizašlo iz digitalnog pera (izaberite sami):

a) suvremenog kršćanskog mislioca, političara i satiričara - (65%)

b) srednjevjekovnog zatucanog katolibana (Jutarnji), sklonog klerofašizmu i neoustaštvu (I. Bešker), evidentnoga homofoba (HRT) i neokonzervativnog revolucionara (Večernji) - (35%)

Hvala inicijativi U ime obitelji!

Hvala svima koji su glasali - ZA!

Nikola Šopar