Zbirka čakavske poezije „Rič te zove“  suvremen hrvatske pjesnikinje i prozaistkinje Dunje Kalilić, objavljena u vlastitoj nakladi, predstavljena je u četvrtak, 5. prosinca, u Gradskoj knjižnica Marka Marulića u Splitu.

Suvremena hrvatska prozaistkinja i pjesnikinja Dunja Kalilić rodila se u Trogiru. Nakon višegodišnjeg boravka u SAD-u i Italiji, s obitelji se vraća u Split. Feljtone i kratke priče objavljuje u raznim časopisima i novinama, a nekoliko se godina bavi nakladništvom u humanitarne svrhe i uređuje Biblioteku Meritum za pomoć mladim talentima. Članica je Društva hrvatskih književnika. Piše za djecu i za odrasle. Zastupljena je u brojnim antologijama pjesništva, bajki, kratkih priča. Dosada je objavila oko osamnaest knjiga različitog žanra.

Knjigu „Rič te zove“ predstavili su prof. Ingrid Poljanić i prof.dr. Ivan J. Boškovi, a njezine pjesme  krasnoslovile su prijateljice čakavske riči. Predstavljajući knjigu pjesnikinja je kazala: -Moglo san bit brez ovoga libra. Mogla san ga nenapisati. Ma, kad boje promislin, sve mi se čini da bi mi bilo ža. I to puno. Jerbo i ja čujem kako me zove. Oće da je rečen. Plućima sarca punima. Oće da je napišem. Prstima duše punima. I morala san se odazvat. I reć i napisat RIČ.“

Zbirka pjesama „Rič te zove“, još je jedan novi pjesnički rukovet nadahnut trogirskom čakavicom. Rodni Trogir, pjesnikinju neprestano nadahnjuje, iznova o istim stvarima, željama,  ljudima, ali svaki put na svoj jedinstven i svojstven način pjesnikinja rađa žeju i pretvara u ča, u rič, verš, pjesmu i Rič. Knjiga se sastoji od šest cjelina ili podnaslova „Postojidu ruke“, „U noć o' misečini“, „Na tirake o' sna“, „Na dlan o' madreperle“, „Kad poželiš udaniti dublje“, „U bilo riči obučijem“, te rječnik manje poznatih čakavskih riječi.

Pjesnikinja Dunja Kalilić  iznova  je darovala čitatelju kolopet poetskih viđenja riječi u čakavici, lirsku poeziju koja na duhovit, tugaljiv, radostan, satiričan način iznosi svakidašnje radosti i jadikovke i vješto je utkaje u spomeničku i duhovnu baštinu, svoju pjesničku molitvu, koju iznova i iznova prenosili su pjesnici kroz stoljeća, od Marulića do danas, pjesnici koji su čuvali i čuvaju našu baštinu hrvatsku svetu, baštinu svoga zavičaja, dijalekta, upravo onako kao što to čini ova naša darovita pjesnikinja, koja čuva baštinu običaja svog  trogirskog pretka.

Dragica Zeljko Selak