Uz 18. studenoga, dan sjećanja cijeloga hrvatskoga naroda i svih poštenih i dobronamjernih građana Hrvatske na ratnu žrtvu Vukovara, godine 2013. dogodila se velika prekretnica.

Svi vlastodršci, SDP i slični, od 2000. godine na dalje, koji su planski, hotimično i svjesno, uz pomoć pokvarenih stranih moćnika, samo zlo činili Hrvatskoj i destruirali je gotovo do uništenja, sa rezultatima koje svi vidimo i trpimo, a tako je, i još gore, posebno sa junačkim gradom mučenikom Vukovarom, kojega potpuno žele prepustiti velikosrpskom agresoru, došli bi samo jednom godišnje, 18. studenoga, slikati se i producirati na televiziji, i to na čelu tužne kolone, kako njima nitko od običnih smrtnika ne bi okrenuo leđa, i do ove 2013. godine to bi im bilo sve učinjeno za mučenički grad i njegove užasno veliko žrtve, pobijene ili jedva preživjele.

Ove 2013. godine, su se u svome teroru i silovanju duha i duše hrvatskoga naroda i hrvatskoga Vukovara još i osilili nezakonitim i neustavnim nabacivanjem soli na strašne rane hrvatskoga naroda u Vukovaru, nametanjem u službenu uporabu grada Vukovara ćiriličnog i pisma i srbijanskog jezika, kojim današnji Srbi, a bivši pravoslavni Vlasi, nikada nisu govorili niti pisali ćiriličnim pismom. Dopustili u Vukovaru i okolnim hrvatskim mjestima, naseljenim Srbima, segregaciju srpske djece u posebnim školama, što se nikada u povijesti, pa ni u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, nije događalo, namećući im jezik i pismo druge, i to na Hrvatsku agresorske države.

Za Hrvate Vukovara, koji su tu ćirilicu stravično iskusili, naravno ćirilica nije nikakvo pismo, nego samo simbol stradanja i zločina nad njima i njihovim ubijenim najmilijima.

Zakon važniji od ljudi

Na prosvjede Vukovaraca i pokušaje dogovora, vlastodršci, na čelu sa predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem i predsjednikom države Ivom Josipovićem, reagirali su samo grubom policijskom silom i upornim ponavljanjem "zakon je zakon", i to samo kako ga oni tumače. Po njima, zakon je važniji od svih ljudi, pa zašto onda ne primjenjuju i one zakone o kažnjavanju zločinaca nad hrvatskim narodom i hrvatskom zemljom, od početka agresije, pa po redu na dalje, ili zašto ne primjenjuju zakone nad partizanskim zločincima, koji su ubijali i terorizirali hrvatski narod tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata, jer ratni zločini ne zastarijevaju.

Držali bi se, kao pijan plota, samo svojih nemoralnih zakona, ako su protiv hrvatskoga naroda i provodeći ih kako im odgovara. Po tome se Zoran Milanović sigurno ugledao na velikog "humanista" Hitlera i njegove sljedbenike, koji su, držeći se zakona, znamo što činili!

Slučajno preživjeli zapovjednici, hrvatski branitelji Vukovara, okupljeni u Stožeru za hrvatski Vukovar, kao ni svi ostali hrvatski branitelji, to nasilje vlastodržaca nisu mogli više trpjeti. Tome silovanju duha, duše i dostojanstva hrvatskoga Vukovara i cijeloga hrvatskoga naroda, moralo se jednom reći:

"Dosta! E, nećete se za naše narodne novce i za svoje dnevnice producirati na televiziji, na čelu naše tužne kolone! U svojoj organizaciji budite na čelu kolone sebi sličnih!"

Osamnaestog studenog 2013. godine u Vukovaru se spontano formirala kolona tužnih i dostojanstvenih Hrvata, njih oko 150.000, na čelu sa hrvatskim braniteljima junačkoga grada Vukovara, koji su nosili vrlo dugu i široku golemu hrvatsku zastavu, te veliki broj hrvatskih zastava i rodoljubnih natpisa. Ne tražeći posebno počasno mjesto u tužnoj koloni, uz ožalošćene majke i očeve, supruge i djecu, te ostale članove obitelji, rodbinu i prijatelje mučenički ubijenih žrtava, koračali su ponizno i hrvatski proslavljeni pobjednički zapovjednici u obrambenom Domovinskom ratu, te pobjednici u pravnoj bitci za istinu, te svoje i hrvatsko narodno dostojanstvo, hrvatski vitezovi, generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, kao i vitezovi obrane grada Vukovara, u invalidskim kolicima, Mile Dedaković - Jastreb i Tomislav Merčep, a s njima i Mladi Jastreb - Branko Borković, svi zajedno sa tisućama hrvatskih branitelja iz cijele Hrvatske i inozemstva.

Posramljeni vlastodršci

Umišljeni i tašti vlastodršci ostali su posramljeni u svojoj koloni od stotinjak sudionika, gotovo bez ikakvih hrvatskih obilježja, jer oni su se, a tu su bili i Milorad Pupovac, Vesna Pusić, Nenad Stazić, Milanka Opačić, Sanja Sarnavka, a vjerojatno i Vesna Teršelič i Zoran Pusić, došli pokloniti svim poginulima, kako naglašavaju, sigurno misleći i na sve poginule na agresorskoj strani. Uz njih su bili i veleposlanici više država u Republici Hrvatskoj.

Mogli su se oni, da su željeli, pojedinačno priključiti koloni, ali to njima, kao "eliti", nije odgovaralo. Da svi zajedno stanu na čelo kolone, nije im bilo dozvoljeno, pa su rađe odustali. Forme radi, autima su se odvezli do spomen mjesta na Ovčari i samo tu položili vijence i licemjerno upalili svijeće.

Kad bi oni stvarno imali pijeteta prema mrtvim žrtvama velikosrpske agresije, onda bi, u prvome redu, imali pijeteta prema živim ožalošćenima i toliko stradalim Vukovarcima, pa bi više vodili brigu o boljem životu u Vukovaru. Ne bi im solili rane sa agresorskom ćirilicom i jezikom agresora.

Da nemaju nikakve veze sa hrvatskim narodom, a ni sa zdravim razumom, dokaz je njihova histerija protiv ustavotvornog referenduma o definiciji braka kao zajednice žene i muškarca, kao temelja obitelji i budućnosti naroda, pa i cijelog čovječanstva.

Razotkrivena Jadranka Kosor

S njima se do kraja razotkrila i Jadranka Kosor, bivša predsjednica Vlade i bivša ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Kaže da voli svoga sina Lovru, kojega sigurno nije dobila u homoseksualnoj vezi, a ipak se odlučno izjašnjava da će na referendumu o braku, kojega nikako nisu mogli spriječiti, glasovati protiv predložene definicije braka.

Znači, svi oni, iako nastali od žene i muškarca, zapravo su nesretni što su rođeni i što žive, te ne vole ni svoje roditelje, ni svoju djecu, ni svoju obitelj, a promičući neprirodne, za zdravlje više rizične i antiživotne spolne veze, žele propast hrvatskoga naroda te i kraj ljudskoga roda.

Tjeraju nas da referendumski moramo potvrđivati Božje i prirodne zakone, bez kojih ni biljni ni životinjski ni ljudski svijet ne bi postojao i ne bi bio kozmos, nego kaos. Tjeraju nas da trošimo veliki neophodno potreban novac za mnoge druge važne stvari i besmisleno dokazujemo na referendumu da je 2x2=4. Stoga, pustimo ih da bez nas nestanu u svome kaosu i u svojoj zloći i mržnji.

Mi svi, Hrvatice i Hrvati, te ostali dobronamjerni građani Republike Hrvatske, s ljubavlju i uz Božju pomoć, nastavimo putem zacrtanim u Vukovaru 18. studenoga 2013. godine. Potpišimo zahtjev za vukovarski referendum o pismu i jeziku nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj u skladu sa zakonima Europske unije.

Iziđimo na referendum o braku 1. prosinca 2013. godine i recimo "Za" pravim prirodnim, općeljudskim i tradicionalnim hrvatskim vrijednostima!

prof. Tea Litica