Josipu  i Danku Zeljku,   stradalim u pokoljima u Vukovaru

Kome je suđeno.

Znano i neznano vukovarsko groblje?

Tko šuti,

Dok vjetar u krošnji s pravom

U punom zanosu pita:

Čiji su to grobovi pokriti krvlju?

Zemlja natopljena krvavim ispljuvcima

odgovara:

Ljudi, što vam je?

Ja nisam kriva što nevini janjci

ostadoše bez pastira.

Molim vas: Budite razumni.

Nisam, doista nisam kriva.

Vjetar: sluša i šuti.

Kiša shvaća njenu trpnju,

i patnju joj kapljama ispire,

ali sve je uzalud.

Muka umjesto da mine i prestane

Svakim se trenom sve više javlja.

Tužna je, moj brate, vukovarska majka!

Tko će njene zacijeliti rane?

E šuti! Samo ne šuti!

Javi se, neuspavani vjetre…

Javi se, čemu šutnja!

Dragica Zeljko Selak