U ljudskoj  je naravi tako često nazočan poriv činiti ono što je zabranjeno, kršiti  moralne norme. Od vremena Mojsija i samih početaka civilizacije zakon je uvijek morao postojati kako bi sačuvao pojedinca, zajednicu, pleme, državu, od kršitelja, nasilnika, sebeljubaca, arogantnih tipova koji su sebe izdizali iznad svih. Zakon u svome temelju nosi oznaku jednakosti za sve. Prvi zakon su napisali još stari Grci (621. godine pr. Krista), a rimsko pravo temelj modernog zakonodavstva i danas je predmet studija na učilištima. Po svojoj naravi zakon u sebi nosi i kaznene norme kako bi sačuvao svoju djelotvornost.

Amerika je zemlja raznolikosti kultura, mentaliteta, vjera, pogleda na svijet. Kao da je cijeli svijet stavljen u jednu zemlju. I zanimljivo, ona funkcionira. Dobro funkcionira. Jedno od objašnjenja na pitanje zašto takva zemlja funkcionira s tako kozmopolitanskom strukturom u sebi, jest to što postoji „diktatura zakona“. Zakon koji vrijedi jednako za sve, za poznate i nepoznate, za „velike“ i „male“.  Da je savršen, nije! Ali je djelotvoran!

Trenutno u američkim zatvorima nalazi se 2,5 milijuna ljudi. Kada se tome dodaju i oni s uvjetnim kaznama onda se brojka penje na velikih 7,3 milijuna. Podatak iz godine 2009. kaže da se broj onih koji su osuđeni na smrtnu kaznu popeo na 3,261.  U godini 2009. ona je izvršena na 52.ljudi. Kada je riječ o javnom životu ove zemlje, zanimljivo, 26. američkih senatora i kongresmena osuđeni su na kazne zatvora. U Chicagu, država Illinois, u zadnjih 30 godina 4 guvernera su završila u zatvoru zbog korupcije. Kada se tu dodaju i ostali izabrani na izborima na različite pozicije u državi onda se broj penje na čak njih 86.  Samo dakle u jednoj državi od njih 50. Biti arogantan u javnom životu ovdje je neprihvatljivo i nepojmljivo!

Poznati crnački kongresman, veliko ime američkog Kongresa, William J. Jefferson nedavno je osuđen na 13 godina zatvora zbog korupcije. Federalni sudac u svom govoru prilikom donošenja duge zatvorske kazne rekao je ono što Ameriku vodi naprijed: „Odluka ovog suda danas o vašoj visokoj kazni ponovno potvrđuje naš princip da su svi ljudi, bez obzira na njihovu titulu i poziciju  jednaki pred zakonom. Ova osuda ujedno je i znak svima da naše društvo neće nikada trpiti korpuciju.”  Između ostaloga suđen je i po članku zakona koji govori kako javni službenici izabrani od naroda da čine dobro državi imaju zakonski obavezu “poštene službe”. U američkim federalnim sudovima, zatvorska kazna je uvijek veća jer ona želi služiti kao primjer ostalima koji žele kršiti zakon.  Zakon  ide i korak dalje. Naime, u zakonskim normama postoje i one o nakani počinjenja kaznenog djela, posebice kada je u pitanju korupcija. Drugim riječima u samom procesu istraživanja nekoga, ukoliko se utvrdi pokušaj nekoga prekršaja već tada se osumnjičeni privodi na istragu. Trenutno je jedan guverner na suđenju upravo zbog nečega što je “samo” namjeravao učiniti. Naime htio je prodati senatorsko mjesto I to ono koje je držao sadašnji predsjednik Obama. Prijete mu dugim zatvorskim godinama!

Često kada su ovakvi skandali u Americi izneseni u javnost, kada su poznati članovi američkog Kongresa osuđeni na duže zatvorske kazne, s tugom se sjećam Hrvatske. Korupcija je postala pravilo snalaženja, ponašanja i sudjelovanja u javnoj utakmici. Laž u Hrvatskoj nije samo manipulacija istinom , nego je postala temeljni način komunikacije. Dojučerašnji veliki politički prijatelji danas pljuju jedni po drugima. Imaju samo jedan razlog: žele zadržati ili zauzeti stolicu koja donosi novce! Karakteri takvih ljudi vide se bez svijeće.

Hrvatska će krenuti velikim koracima naprijed, ja vjerujem, kada bude i ona uvela diktaturu zakona. Bivši predsjednik Vlade, personifikacija hrvatske arogancije, ministri, župani, vijećnici koje kakvih smišljenih i izmišljenih skupština moraju jednoga dana stati pred zakon. Možda ga najprije treba netko napisati. Zanimljivo kako se gospoda iz vlasti obogati brzo! Stjecanje bogatstva kao da je vođeno erosom malograđanskog natjecanja.  S druge strane sve novine su tako dobro požutile da kada i pišu o ozbiljnim skandalima nitko ih ozbiljno ne uzima u obzir. Običan hrvatski čovjek postao je razočarano pasivan, te je sam sebe sputao razačarenjima  koje su odvele u neaktivnost i bezvoljnost. Ravnodušnost kao da je postala opća značajka onih koji misle da ne mogu. Ali samo misle da ne mogu! Da ništa ne mogu promijeniti. Njihova odgovornost ne može biti umanjena arogancijom onih drugih!

Zatvor je dobar odgovor na ljudsku aroganciju. On je mjesto učenja o samome sebi u odnosu na sebe i druge. On je ekstremni oblik kažnjavanja jer je pojedinac izabrao ekstremni oblik uzdizanja sebe iznad drugih. Stoga je njegovo prakticiranje spram javnih osoba, izabranih od naroda za narod, lijek koji pomaže obe strane.

Postoje li u Hrvatskoj karakteri koji stoje uspravno i koji će početi svjedočiti istinu? Nadajmo se.! Ali ne zaboravimo, u modernim demokracijama svaka osoba ima vrlo moćno oružje u svojim rukama: glasački listić! Osim ako i on nije ukraden!

Fra Jozo Grbeš, ofm

Chicago, USA

(Tekst je pisan godine 2010., možda se počeo ostvarivati)