Opasno je kad je nekome novinarstvo mržnja i laž, zapravo onda se nameće pitanje je li to uopće novinarstvo, posebno kod nekih piskarala koja pokušavaju dijeliti moralne lekcije, a da o pojedinoj temi nemaju pojma. Istodobno, zbog nedostatka poznatih novinarskih znalaca dadne im se prostor, jer novinara koji je marka treba i platiti, a danas je neimaština pa u tom slučaju svatko može to raditi. Ima i onih novinara koji na takvim uracima avanziraju, jer to je koncepcija njihove uređivačke politike, pa umjesto da prođu novinarsku školu od praćenja cijena rajčice, pečenja kruha i bureka, praćenje asfaltiranja rupa po cesti, oni postanu komentatori. Novinarstvo je zanat. To je činjenica!

Piskaralo svatko može biti, ali svatko svašta ne može komentirati bez temeljnog znanja. Bez poznavanja materije ponekad članak, a upustiti se u komentar toga, članak izgleda kao da ga je pisao netko dok mu je bio uključen stroj za ispumpavenje kanalizacije. Bez činjenica i argumenata, nabijen mržnjom i lažima je članak Tine Lakić na net-u pod naslovom „Čemer, tuga i jad! Pa zar i ti, papa Franjo?!“ Da bi se takve stvari komentirale novinar mora poći od činjenica, ako je novinar, ako je profesionalac i ako poštuje novinarsku etiku.  Za pretpostaviti je da je potpisana autorica čula za studij teologije koji traje pet godina i u sebi uključuje u prvom ciklusu i studij filozofije, pa da je „novinarka“ otvorila internet i nekoga pitala što je papa Franjo kazao svatko bi joj od onih koji su to završili pojasnio. Nema tamo profesora koji su doktorirali na temu „Uloga čavla Mujine kobile na Igumanskom maršu u NOB-u“  a koji i dandanas oblikuju novinare poput Lakićke.

Na filozofskom ciklusu studija teologije uče se osnovni pojmovi, a postoji i kolegij koji se zove logika, koja za razliku od Lakićkina nerazlikovanja čovjeka od čina, jako dobro pravi tu dinstikciju. Tamo nema ideologije, jer to je logika, uče se osnovni pojmovi i termini koji razlučuju i prave jasnu razliku između čovjeka i čina.  Novinarka u članku piše „Odlučio je papa pofriškati znanje svekolike katoličke javnosti o katekizmu, u kojem je davno zapisano da homoseksualce ne bi trebalo diskriminirati. Papa Franjo rekao je, naime, na povratku iz Brazila da homoseksualce ne treba osuđivati ni marginalizirati.“ Da je ta novinarka ikada pročitala kako je upravo Isus prije više do dvije tisuće godina postavio temelje o ljudskim pravima, a koje Crkva neprestano naučava, onda bi joj jasno bilo da je Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a koja je donesena 1948. nastala na tim temeljima, ne na Fakultetu političkih znanosti i drugih komesara i komesarčića, nego na Svetom pismu.

U poslanici Glaćanima piše: „Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ To je temelj ljudskih prava i nitko ih nikada nije zanijekao iz Crkve, nego ih je javno propagirao više od dvije tisuće godina. No,  pojedinci su se osjećali pozvaniji ih imati poput novinarke Lakić pa se postavljaju kao mjerila da je po njima svijet postao te oni osuđuju i prosuđuju. Tipična glava u kojoj trebaju svi umovi participirati, a ukoliko koji iskoči, on je homofob. Neznanje ne opravdava nikoga da se mora upustiti u nešto zašto nije verziran, a onda mu ništa ne preostaje nego da laže i iskrivljuje činjenice i već se unaprijed ograđuju o tobožnjem „vađenju iz konteksta“.  Pa kako bi izgledalo da se okupe piromani, kleptomani i drugi koji imaju poremećaj u ponašanju, a da ih se osudi. Nitko ih ne sudi! Nijedan razuman kršćanin ne sudi ni ubojice, nego čin koji nije prihvatljiv. Lakićka lažući izvrće Papine riječi, odnosno ostaje ne dorečena. A što je rekao o lobijima? Je li to izopačenost? Pa zar i ubojice nisu ljudi, zar kleptomani nisu ljudi, zar piromani nisu ljudi? Zašto Lakićka ne brani njih kad joj je stalo do ljudskih prava i zašto ne potiče njihova udruženja?

Brkajući osnovne pojmove, izvrćući činjenice i šireći mržnju Lakićka piše:  „Među takvima istaknuto sramno mjesto zauzima dio hrvatskog svećenstva, čiji su se pojedini članovi godinama doslovce natjecali u disciplini tko će odvratnije pljunuti po homoseksualnoj populaciji. Sam kardinal Josip Bozanić ove godine je na Zagreb Prideu proglašen Homofobom godine. 'Prestižna' je to titula do koje se u hrvatskoj treba probiti kroz žestoku konkurenciju. No, normalna je pojava nabaciti se zadrtošću na homoseksualne osobe i u ostalim segmentima javnog života. Kako i ne bi bila kad živimo u zemlji u kojoj je moguće da Marijana Petir (od gej udruga proglašena Homofobom desetljeća) bude članica Odbora za ljudska prava. Petirka kaže da je govor mržnje proglasiti nju homofobom, no njezini istupi govore više od titule.“  Lakićka, što je to govorila Petirka? Ponovi, citiraj? Što je to učinio kardinal Bozanić? Činjenice treba podastrijeti, a ne govorom mržnje blebetati po onoj – što se babi htjelo, to se babi snijelo!

„Teško je, naime, zaključiti da je više od 700.000 prikupljenih potpisa za referendum kojim se u Ustav želi unijeti odredba po kojoj je brak zajednica žene i muškarca samo posljedica manipulacije, marketinga i izdašnog doniranja organizatora prikupljanja potpisa“, piše Lakićka. Za Lakićku je više od 700.000 potpisa pomnoženih s brojem djece koji ti potpisnici zastupaju poput vozača na autocesti koji vozi u krivom smjeru i sluša vijest na radiju u kojoj javljaju: „Pazite se, vozač vozi u pogrešnom smjeru na autocesti“. Taj vozač komentira – ne jadan nego svi! Kad bi još malo proučila medijske konglomerate onda bi možda i znala nešto o novinarskoj etici pa i svojoj ulozi lancu u koji je upletena. Znala bi barem kome služi i da će jednog dana kao i svi kad progledaju shvatiti da je obični pijunčić i žutokljunsko piskaralo  koja ne zavrjeđuje pozornost ozbiljnih čitatelja.   Zanimljivo je, Lakićka očekuje reakciju biskupa. Na što? Na učenje koje zastupaju od nastanka Crkve? Pa to je u najmanju ruku smiješno i još jednom pokazuje temeljno neznanje problematike koju komentira! Nauk Crkve je jasan, ne sudi čovjeka nego zlo!

Srđan Liković