Moj komentar sramotne odluke vlasti u Primoštenu prenio je Hrsvijet, ali izbačena je riječ pokvarenih iz naslova. Zapravo možemo misliti o četnicima što god hoćemo, ali oni rade to što rade za svoj narod, a ovi naši pokvareni četnici nisu Srbi, ale njih narod je isti – srpski narod. Kada još znamo kako su hrvatski ratnici ponizili srpsku vojsku u Domovinskom ratu pa je svoje Slobodan Milošević nazvao zečevima, onda su ti hrvatski pokvareni četnici doista nešto najogavnije viđeno u povijesti.

Čini mi se da zato nije u pravu moj dragi prijatelj koji mi je napisao:

Nije tu, Josipe dragi, riječ o "pokvarenim četnicima", nego o ČETI POKVARENJAKA!

Ne sporim dio o četi pokvarenjaka. Međutim, činjenica je da njihov čin ide na ruku velikosrpskoj politici, pa se ipak radi i o pokvarenim četnicima. Taj dio kod mene ima više na težini jer korist koju ima velikosrpska politika je mnogo veća!

Naravno, nisam jedini koji vidi kako je sve to samo u službi velikosrpske politike, pa mi javljaju iz HRVATSKOG FOKUSA da su i oni objavili sličan članak:

PRIMOŠTEN - Ulica Memoranduma SANU-a, Ulica Jovana Raškovića...

Objavljeno ponedjeljak, 22. srpanj. 2013. 20:40 | |

Franjo Tuđman protjeran iz Primoštena, mjesta gdje se pisao Memorandum SANU-a

Primoštenci su svojedobno među prvima pohrlili jednoj ulici dati ime  Predsjednika Franje Tuđmana. Tko ih je na to tjerao? Nitko. Valjda im se učinio takav „vitar“. Sigurno su pak prvi koji su mu ime odlučili baciti u smeće. Tako je naime odlučio tamošnji vlastodržac, neki Petrina. Potez mu je, gle čuda, izazvao pozornost i prvog Dnevnika Hateveja čak. Nema što, zna čovjek odkud vitar puše.

PRIMOŠTEN - Ulica dr. Jovana Raškovića

Neki se sada čude ovakvom događaju, a ja smatram kako nema  mjesta ni najmanjem čuđenju. Ta Primošten je mjesto u  kojem se u opuštenoj atmosferi ljetnih odmora pisao Memorandum SANU-a. Bit će uz dobru spizu, štogod vina, pisao ga Dobrica Ćosić, gost kod slavnog primoštenskog domaćina dr. Jovana Raškovića koji je valjda također dodao koji zarez. Ponajprije zbog tih domaćinstava Rašković  je zaslužio i titulu srpskog akademika, doduše dopisnog.

Što je pak Memorandum SANU-a donio Hrvatskoj poznato je, a eto od njegove „atmosfere“ u Primoštenu dosta toga izgleda ostalo. Mogao bi se taj „duh“ i turistički iskoristiti. Najprije negdje nabiti spomen ploču: „Ovdje se pisao Memorandum SANU-a“, pa po turiste. Kako su Srbijanci već napisali Memorandum Dva, treba im omogućiti da treći pišu ili drugi prepravljaju ljeti u Primoštenu.

Nakon što se otarasio mrskoga imena Tuđmana, lako se Mala Raduča, tako se naime prije  nazivala ta ulica, podijeli popola, pa pola ili malo više Dobrici, kad umre, a druga polovica Jovi Raškoviću može već sada. Moglo bi se razmisliti pa nekome trgu dati ime Trg Memoranduma SANU-a, a ima još mnoštvo kombinacija. Žao mi je, ali prinuđen sam spomenuti jednu, skoro, poslovicu  s „tih prostora“ koja kaže: Nit od Vlaja pomorca, a nit od mještanina jednog mjesta „s tih prostora“ - čovika.

Tomislav Gradišak

Mijo piše:

Poštovana gospodo

Naša hrvatska kulturna, gospodarska i politička sadašnjost  nažalost  potvrđuje  da RAT  protiv  DRŽAVE HRVATSKE i

HRVATSKOGA  NARODA  nije završio. RAT  traje,  nastavlja  se  DRUGIM  SREDSTVIMA.

Što činiti ?

Prvo, HRVATI  MORAJU SHVATITI  da je DRŽAVA HRVATSKA  VIŠETISUĆLJETNO  VLASNIŠTVO  HRVATSKOGA NARODA  a VLASNIŠTVO  OBVEZUJE  koje  se  MORA  BRANITI   i ČUVATI  SVIM  SREDSTVIMA.

Drugo, TO  NAJVEĆE  VIŠETISUĆLJETNO  BLAGO -VLASNIŠTVO-  HRVATSKOGA  NARODA -DRŽAVU  HRVATSKU-

KOJA  OMOGUĆUJE  OPSTANAK -ŽIVOT-HRVATSKOMU  NARODU  NIJE  DOPUŠTENO  DIJELITI  NI  S JEDNIM DRUGIM  NARODOM.

>>Josip Pečarić: Primošten u rukama četnika

I dok u Hrvatskom Fokusu komentiraju Primošten u svijetlu uzroka Domovinskog rata, Ante mi iz Australije šalje podsječanje na jedan drugi dio povijesti tog našeg (?) grada:

Josipe,

od  moje  Marije,dobio  sam  knjigu  o  povijesti  Primoštena  i  sadaću  točno  napisati o  četničkom  pokolju  u  Primoštenu

TRAGIČAN   DOGADJAJ  NA  27.XI. 1938, GODINE  U  PRIMOŠTENU

Jere Huljev  Dupinov  iz  Primoštena u njegovoj knjigi o običajima i povijesti  Primoštena, napisao je o žandarsko- četničkom-orjunaškom zločinu u Primištenu na 27.XI.1938.godine. Toga  dana u Primoštenu je bio predizborni skup naroda  za glasanje, za Hrvatsku seljačku stranku, gdje je bilo više od dvije tisuće naroda, koji su se okupili na prostoru, oko crkve  Sv. Roka, sa hrvatskim zastavama i povicima, Živija Maček i Živila Hrvatska. Tu su pred  narod  izašla dva žandara. Jedan od njih uzeo je pušku i ubio je Vicu  Bolanču. Obadva žandara nastavili su pucati. Ubili su i Radu Radića i teško su ranili, Jeru Petrinu i Ivana Tunkova, kojega su probili sa nožem na puški. Tu su ostali ležati mrtvi i Ante Gaćina i teško ranjeni Ante Skorić, koji je od rane preminuo u bolnici u Šibeniku. Tako su tada ubijeni Hrvati, Vice Bolanča, Ante Gaćina, Ante Šušnjara, Rade Radić i Ante  Skorić, koji je od rane preminuo u bolnici u Šibeniku.

Jere  Huljev  je  napisao;'' Ta dva žandara su posli tog zločinačkog podhvata još pobjednički promarširali uz Varoš i kroz selo.''.....''A kad je sprovod s pokojnicima doša na Rudinu,(trg u Primoštenu), začuja se jaki muški povik, SLAVA HRVATSKIM MUČENICIMA OD   SRPSKE   RUKE.''   Cili  sprovod  je  odgovoria, SLAVA  IN.''

Primoštenske   žrtve, to je predsjednik Franjo Tudjman, naglasio u njegovom govoru u Benkovcu. Do danas u Primoštenu nije postavljen nikakav spomen, za pobijene  Hrvate, koje su pobili srpski četnički žandari. Nije postavljen, jer to ne žele orjunaši u Primoštenu, kojima ne odgovara ni ime ulice, Franje  Tudjmana.

Da, kako može biti u Benkovcu ulica Franje Tuđmana kad je on govorio o Primoštenskim žrtvama. Doista je našim pokvarenim četnicima doliko na srcu njihov ljubljeni srpski narod da čovjek mora pustiti suzu što moraju živjeti tako daleko od svog ljubljenog naroda, zar ne?

Josip Pečarić