U pjesmama opjevano je svitanje, rano jutarnje svjetlo – osvit ili zora kao početak novog dana i novih ostvarenja; buđenje iz sna, izlazak iz mraka, daniti se za novi početak življenja. Dočim, u Republici Hrvatskoj svitanje zore donosi samo osvit novog dana, novi datum i meteorološke promjene, a sadržajnost života jučerašnjeg dana još je više opterećena novim poteškoćama i većom neizvjesnošću.

Na naslovnici USA Today piše: :''Stoljećima se borili za samostalnost, sada opet u zajednici!'' Umjesto čestitke američki su mediji priopćili protuslovnost Hrvatske povodom ulaska u Europsku uniju s čim su nedvojbeno ukazali na odricanje od hrvatske nacionalne svijesti, od državotvorne ideje, od viteških borba i uzaludnih žrtva najboljih sinova, koji su stoljećima ginuli za samostalnu i neovisnu Državu Hrvatsku. Hrvatski se narod nije još ni otrijeznio od Balkanske zajednice (Jugoslavije), jer mnogi i danas čiste krmelje od suza za Titom, a mnoštvo hrvatskih majka još nisu obrisale oči od suza za poginulim braniteljima, ali zabludom Hrvatska je ugurana u EU, novu zajednicu u kojoj  će hrvatski narod biti frustriran i izgubljen; izgubiti će svoj identitet, a posljedično biti i uništen kao narod.

Amerikanci su također poslali još jednu nemilu poruku o Hrvatskoj. Naime, CNN glasno ističe korupciju i potkrepljuje činjenicama da je Hrvatska u rangu Ruande (!) te navodi da je i bivši premijer (Sanader) osuđen zbog krađe. Nisu zaboravili podsjetiti svoje gledateljstvo diljem svijeta na visoku nezaposlenost u Republici Hrvatskoj  i kreditni rejting ''smeće''.

Sviće nova ''Hrvatska zora''

''Situacija u Hrvatskoj je jako teška i pogoršava se iz dana u dan, stranka na vlasti nema rješenje, a glavna oporbena stranka ne može ponuditi ništa drugačije niti novo. Ta situacija širi apatiju i beznađe, te se s tim susrećemo svaki dan proteklih godina. Hrvatski narod tone u nezaposlenost i siromaštvo, država propada, mladi ljudi napuštaju zemlju, nema proizvodnje, sustav vrijednosti u svim segmentima društva kreće u neželjenom pravcu.'', kaže prof. Milan Kujundžić. (dnevno.hr  7/8/2013.)

Dakle, nema bitne razlika između američke konstatacije o situacije u Hrvatskoj i gledišta prof. Kujundžića, čovjeka koji zamalo nije preuzeo kormilo HDZ-a na nedavnim stranačkim izborima. Naime, Tomislav Karamakro dobio je 111 glasova više od Kujundžića , a na hrvatskom političkom megdanu  takvi se porazi ne opraštaju, nego se iz inata stvaraju nove stranke s nakanom da se uništi pobjednika, bivšeg istomišljenika, a ujedno kazni i sve one koji nisu ''znali'' izabrati pravog čelnika.

Kada je riječ o stvarnom stanju (siromaštvu, nezaposlenosti, sudbini mladi ljudi i sl.) u Republici Hrvatskoj, Kujundžićeva  uviđanja postojećih činjenica u potpunosti su istinite, ali što se tiče političkih shvaćanja, odnosno definicija – očita je spekulacija, mišljenja temelji na umovanju, pravo političko šarlatanstvo!

Nove političke stranke su osobni spomenici

Nova politička stranka u Republici Hrvatskoj, ma kakvim se ona imenom zvala, ne može ujediniti stotine strančica, jer svi čelnici stranaka i  strančica - ''Bogom su dani!'', imaju isto mišljene o sebi i svojim političkim sposobnostima kao i prof. Kujundžić.  Dakle, Hrvatska  je ušla u EU s balkanskim natruhama: međusobne nepodnošljivosti (mržnja), političke korupcije, ljudske neodgovornosti, stranačke  samodopadnosti, ideološke isključivosti, vjerske netolerancije i privilegiranu srpsku nacionalnu manjinu, kojima će Pupovac u EU tražiti još veće povlastice u Republici Hrvatskoj – mini Balkanu!

No, i ime nove stranke (''Hrvatska zora'') nije baš najbolji izbor. Naime, u Munchenu je izlazila Hrvatska zora, hrvatsko emigrantsko glasilo (od 1953. – 1982. godine) i nije sadržajno bilo na državotvornoj liniji. S druge strane, u  hrvatskoj emigraciji imali smo mnogo folklornih skupina u Australiji i Kanadi (vjerojatno su aktivne i danas) koje su se krasili s imenom ''Hrvatska zora'' na folklornim festivalima.

Najbolji odgovor, uoči osnutka stranke, je u komentaru Diane Majhen: ''Kujnudžić je već u startu  izvrijeđao male desne stranke nazvavši ih  glomaznim otpadom, a htio bi pokupiti iz svih stranaka kvalitetne ljude…'' (dnevno.hr) Dakle, strasti ne štiti čovjeka od ludosti!

Ne mislim da će ovaj osvrt ponukati prof. Kujnudžića na detaljnija razmišljanja, jer ako se on ne može priključiti ni jednoj postojećoj stranci (a 117 stranaka je registrirano u RH) onda je suludo očekivati da će ljudi iz postojećih stranaka pohrliti u njegovu stranku makar se i zvala ''Hrvatska zora''.  Prisjetimo se Ivića Pašalića i njegovog ''Hrvatskog bloka'', koji je također imao velike državničke ambicije, a danas je politički totalno srozan.(vidi: ''Nevinost Pašalića u raskolu HDZ-a'' (www.dragovoljac.com /14. 11. 2012.)

Hrvatskoj treba  glasilo

Već smo naglasili koliko ima političkih stranaka u RH, ali nema nijednog hrvatskog državotvornog tiskovnog dnevnika. Naime, u RH ima 12 dnevnika, koji su u privatnim rukama stranih medija, a sadržajno su režimska glasila, koja krivo informiraju hrvatski narod, obmanjuju čitateljstvo i glorificiraju vladajuću vrhušku. Hrvatski je narod neinformiran o stanju u državi u kojoj žive, mada osjećaju poteškoće života, skupoću i neimaštinu, ipak ljudi se nečem raduju, jer ih režimski mediji hrane s lažima i lažnim obećanjima.  Od tjednika, polumjesečnika i mjesečnika samo tri (jedna polovica) su nacionalne publikacije, a druga polovica su kao i dnevnici - režimske jezičine.

Nijedna politička stranka ne može nadglasati javna sredstva priopćavanja, stoga je besmisleno stvarati nove političke stranke i ignorirati potrebu za izdavanje jednog dnevnika s kojim bi se moglo slikovito i s činjenicama boriti proti državne kontrole, političke korupcije, velebogaćenja i prodavanja hrvatskih blagodati za jeftine šolde.

Treba također naglasiti, da u RH ima nekoliko stotina hrvatskih portala, skoro toliko ih ima i u dijaspori, ali njihovi tekstovi koliko su god dobri, poučni i nacionalno usmjereni nisu dostupni većini Hrvata. Čovjek voli kupiti novinu i pročitati sadržaj nego ''trčati'' s portal na portal kako bi donekle imao pregled zbivanja u domovini.

Imamo hrvatskih portala koji su sadržajno jaka glasila, ali nisu opipljivi. Ne možemo nabrojiti sve portale, koji su po našem mišljenju, vrhunska hrvatska elektronska glasila, ali možemo sa sigurnošću reći, da su najbolja hrvatska pera okupljena na portalima. Primjera radi: Hrvatski fokus, Hrvatski svijet, Hrvatski dragovoljac, Dnevno, HKV i mnogo drugi, zajedno bi mogli dnevno ispunjavati stranice New York Times.

Nikad u povijesti hrvatskog naroda nije bilo toliko milijunaša koliko ih danas ima u Republici Hrvatskoj. Nisu se oni obogatili brojeći zvijezde na nebu, nego su  koristili hrvatsko blago, hrvatsku snagu i sredstva, pa treba njima ponuditi ideju da se financijski angažiraju iza jednog nacionalnog dnevnika. Trebalo bi uključiti i hrvatsku dijasporu, u kojoj također ima veliki broj dobrostojeći ljudi koji su zabrinuti  za sudbinu njihove prve domovine, ili domovine njihovih roditelja. Hrvatskoj treba razumno zajedništvo, različitost političke ideologije, a ne jednoumlje koje vodi u diktaturu. Tako ćemo dobiti i političke lidere: odlučne, velikodušne i pravične.

Takav početak mogli bismo nazvati hrvatskom zorom - osvitom, iako nam je balkansko-europski mlinski kamen obješen oko vrata. Man can be destroyed – not defeated! (Ernest Hemmigway)

Rudi Tomić