Od ilirskog preporoda do današnjih dana najznačajnije hrvatske bitke uvijek vode stranci i uvijek se tuđin najžešće i najrevnije zalaže za hrvatsku stvar. Povijesna je ironija što se prvi hrvatski predsjednik prezivao Tuđman.

I dok Hrvatskim saborom vlada jalova prepirka oko plagijata i nespretnih citata, fusnota i prepisivanja, sveučilišni profesor, prvi Srbin u Hrvata, znanstvenik Milorad Pupovac sve vrijeme šuti.

U pozadini protuvojničkih operacija ne stoji ništa drugo nego želja da se u Hrvatsku nakon više od četvrt stoljeća i predaje oružja hrvatske Teritorijalne obrane Beogradu ponovno vrati srpska vojska, a ako ne to, onda bar raskomada prostor na koji se izvan države proteže hrvatski nacionalni interes, pa i cijela hrvatska država

I dok Milorad Pupovac na sve načine i bez imalo stida političkim ucjenama i srpskim kvotama bezočno uhljebljuje svog "sveznajućeg" sina Ozrena i njegovu jazz pevačicu na Riječko sveučilište, njegova supruga i HND-ova uzdanica, Slavica Lukić Pupovac, našla se pozvanom arbitrirati tko je, a tko nije sposoban i podoban biti ravnatelj APIS-a.

Izjavu Ante Nobila kako bi objavljivanje dokumenata Državnog arhiva za građu prije 22. prosinca 1990.moglo naštetiti 'desnim' političarima ili čak vrhu Katoličke crkve - nekim biskupima i kardinalima, komentirao je sisački biskup mons. Vlado Košić.

Dr. sc. Davor Marijan s Hrvatskog institua za povijest komentirao je prijepore oko otvaranja arhiva. Poručio je da je pristup arhivima civilizacijska stečevina logična u svakoj demokratskoj zemlji.

Saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović ocijenio je danas u Mostaru nepotrebnim da predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić interpretira stajališta predsjednika Hrvatskog sabora Bože Petrova oko preustroja BiH i navoditi kako je Petrov rekao da je protiv formiranja novih entiteta.

Predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić tijekom susreta u Sarajevu suglasili kako je potrebno poduzeti sve u cilju opstanka Hrvata u Bosni i Hecegovini ali i stabiliziranja stanja u toj zemlji.

Masovna ubojstva, teror, diktatura, kršenje temeljnih ljudskih prava, progon stvarnih i potencijalnih političldh protivnika u temeljima su svih komunističkih režima, od Sovjetskog preko kineskog, korejskog, albanskog pa do jugoslavenskog odnosno hrvatskog, bez obzira na opseg zla.

Malo se toga, ili ništa, od sloma SSSR-a promijenilo u ruskim službama. „Modus operandi“  ostao je neučinkovit, kominternovski, i za Ruse Sovjetski Savez kao da nije nikad propao: strah pandemijskih razmjera i komunistička despotija ostali su isti i jednako okrutni.