Protiv niti jedne vlade od samostalnosti Hrvatske, čak ni one Račanove, narod nije morao braniti državu i njezine temelje, osim protiv ove s Milanovićem na čelu.

Stvari su do te mjere kulminirale, da se počeo raspisivati referendum za referendumom, jer je hrvatski narod shvatio da ova Vlada niti brani moralna načela većine, niti radi za dobrobit države, a time ni većine onih koji žive u istoj.

Sama vlada na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem i njegovim satelitima, koji su služili uglavnom kao paravan, jer je sve odluke donosio autoritativni premijer, bez da uzme imalo u obzir bilo čije mišljenje, zakonskim je rješenjima od početka mandata krenula s demontažom Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda i obračun s temeljima na kojima Država počiva.

Narod, odnosno intelektualne elite, odmah su shvatile da kroz sustav, zbog nadpolovične većine koju je anacionalna Kukuriku koalicija imala u Saboru, dugoročno sve može otići u nepovrat, te da će na koncu šteta koja će nastati, u budućnosti biti nepopravljiva.

Stoga je isti taj narod uhvatio u ruke najdemokratskije sredstvo koje mu je stojalo na raspolaganju – institut referenduma. Međutim, vladajući su se vrlo brzo osjetili ugroženima, te su ubrzo prionuli i izmjeni zakona o referendumu.

Unatoč tomu, dio referenduma je održan – referendum za obitelj, referendum protiv ćirilice u Vukovaru, referendum protiv monetizacije autocesta, te za organizaciju pojedinih službi u javnom sektoru.

Referendum za očuvanje obitelji kao temeljne ćelije društva je jedini u potpunosti uspio. Referendum protiv ćirilice u Vukovaru je samo djelomično uspio, jer je Ustavni sud intervenirao i odgodio konačno rješenje tog za Zorana Milanovića vrlo škakljivog pitanja.

Zapravo to pitanje ćirilice, kojim se Milanović želio dodvoriti srpskoj manjini u Hrvatskoj, niti ne postoji, jer kad se u obzir uzme pravopis srpskog jezika, koji govori "o postojanju istočne ekavske varijante srpskog jezika i zapadne ijekavske varijante", jasno je da je Zoran Milanović potezom sa ćiriličnim pločama zapravo krenuo u radikalniju srbizaciju prečanskih Srba nego srpski akademici iz Beograda.

Zapadna ijekavska varijanta srpskog jezika se, naime, koristi latiničnim pismom a istočna ekavska varijanta ćiriličnim pismom. Stog proizlazi da su i ploče koje su bile u Vukovaru i drugdje istaknute na zapadnoj ijekavskoj varijanti srpskog jezika i na latiničnom pismu, koje je i kod hrvatskih Srba službeno pismo, u potpunosti sukladne manjinskim interesima Srba u Hrvatskoj. Logično, tu ne postoji problem, jer nigdje nije rečeno da višejezične ploče moraju biti u svim varijantama i pismima srpskog jezika.

Referendum za autoceste, kao oblik zaštite nacionalnog dobra, dijelom je također uspio, jer su prikupljeni potpisi zaustavili nakanu vladajućih da autoceste daju u koncesiju. Referendum nije održan jer je Ustavni sud ocijenio pitanje neustavnim ali je sama referendumska inicijativa polučila krajnji rezultat. Isto tako, niti referendum za „out sourceing“ također nije održan, ali je u svojoj temeljnoj nakani uspio, jer je Milanovićeva vlada ustuknula pred javnosti i odustala od svojih nakana.

Pobrojane referendumske inicijative, bez obzira što neke od njih nisu niti održane, polučile su, dakle, konačni rezultat i zaustavili ciljane pokušaje Zorana Milanovića u rasturanju nacionalne države hrvatskog naroda po svim ključnim segmentima.

Samim stavanjem nasuprot Vladi i pokretanjima spomenutih referendumskih inicijativa, narod je pokazao da Vlada i Zoran Milanović ne zastupaju većinske interese, već da otvorenom silom pokušava partijske stavove i rješenja nametnuti većini, što je jedan od ključnih dokaza totalitarističkog partijskog pristupa Zorana Milanovića i njegovih satelita.

U konačnici, Zoran Milanović je zakonskim rješenjima, tom istom narodu, pred koga sada izlazi, ograničio moć propitivaanja njegovih partijskih odluka i onemogućio ga u propitivanju ključnih vladinih odluka, što je ključni dokaz kako u današnjoj Hrvatskoj još uvijek vlada postkomunistički autorativni sustav.

Međutim, referendum za obitelj, referendum protiv ćirilice u Vukovaru, referendum protiv monetizacije autocesta, te referendum o „out sourceingu“, već su polučili rezultate i zaustavili Zorana Milanovića u pokušaju rušenja ključnih stupova na kojima moderna hrvatska Država počiva. I ogolili njegove nakane do krajnjih granica ...

 

Hrvoje Krmpotić

Share
0