Kissinger, koji je 1970-ih omogućio Nixonovo približavanje Kini kako bi se suprotstavili Sovjetskom Savezu, davno je predvidio da će US-Kina odnosi postati središnji izazov 21. stoljeća, vodeći prema bipolarnoj strukturi svijeta – vojno bipolarnoj (SAD vs. Kina), ali politički multipolarnoj. Još 1960-ih vidio je Kinu kao rastuću silu koju treba integrirati, a ne izolirati, kako bi se izbjegao sukob.

U intervjuima i knjigama poput World Order upozorio je da su SAD i Kina u klasičnoj predratnoj situaciji poput one prije Prvog svjetskog rata, gdje neravnoteža može dovesti do katastrofe, posebno uz nuklearno oružje i AI.

Zagovarao je koegzistenciju i dijalog, umjesto ideološkog sukoba, što se poklapa s Trump-Xi pristupom.

U kontekstu Trump-Xi ere, Kissinger je bio optimističan 2016. da će njihovi odnosi stabilizirati situaciju, savjetujući Trumpa da surađuje s Rusijom kako bi zaokružio Kinu (tzv. obrnuti Kissinger), ali upozoravajući na rizik od dvosilnog svijeta koji je inherentno nestabilan bez balansera.

Xi je 2022. rekao Kissingeru da su odnosi na raskrižju, naglašavajući potrebu za novim odlukama – što se sada ostvaruje.

Ukratko, novi poredak se stvara, s Trumpom i Xijem kao ključnim oblikovateljima, a Kissinger je to predvidio prije pola stoljeća, naglašavajući potrebu za mudrim upravljanjem kako bi se izbjegao sukob. Ovo je dinamičan proces, pa će 2026. biti ključna za vidjeti hoće li dovesti do stabilnosti ili daljnje fragmentacije.

Na našu žalost, EU u cijeloj priči igra posve sporednu ulogu.

 

Ivica Granić / Facebook

Share
0