U „dobroj“ tradiciji srbijanskih državnih prevrata ipak „sekirče“ ima stanovitu prednost nad vatrenim oružjem i zato cijela priča o arsenalu naoružanja u blizini kuće Aleksandra Vučića zvuči priličito neuvjerljivo.

Prisjetimo se samo krvave smjene na srpskom tronu između dinastije Obrenovića i Karađorđevića i folklora kada je sve "rešeno sekirama“. Izuzetak je svakako ubojstvo Zorana Đinđića kome naši istočni susjedi nisu mogli oprostiti pokušaje pozicioniranja Srbije u novu geopolitičku sferu.

Kad Lekovićevi navodno prepiljeni vijci, koje su on osobno i Pupovčeva Slavica Lukić iskoristili za bacanje novih udica, nisu izazvali očekivani učinak, trebalo je producirati „snažnji“ pokušaj atentata: „...nešto što izaziva pozor, Aleksandre ne naginji se kroz pozor“ i onda je u maniri majstora laži i obmana u blizini Vučićeve obiteljske kuće na šetalištu u Jajincima netko spretno našao (dojava?) blindirani automobil napunjen strojnicama i streljivom.

Među pronađenim oružjem na tom sigurnosno zanimljivom lokalitetu našao se čak i jedan ručni bacač M – 80, „zolja“ sa znakovitom, flomasterom napisanom porukom: „Mirkovci 13/12/1991! U pokolju hrvatskih branitelja u Mirkovcima sudjelovala je 1. proleterska gardijaka mehanizovana brigada, njome je „komandovao“ izvjesni Vučić... Možda je pronađena i „testera“ za čelik, alat kojim je onesposobljen Lekovićev automobil, ali o tome, kao i uzorcima DNA pronađenim u automobilu ne znamo ništa? Netko se očito pobrinuo priktiti tragove kako bi teorija zavjere bila što uvjerljivija.

Dakle taj blindirani automobil nepoznato je vrijeme bio parkiran 50-ak metara od obiteljske kuće najmoćnijeg političara u Srbiji, onako pri ruci da se atentatori ne pretrgaju i previše umore u svome poslu, na realiziranju povjerene im povijesne zadaći. Ili je to samo poruka Vučiću da bi mogao doživjeti sudbinu kakvu je doživio Đinđić?

Tko je zabrljao u neuspjelom državnom prevratu u Crnoj Gori dobit će žestok šamar i zavrnutu ruku od svog naredbodavca i inscenirana prijetnja atentatom tu nimalo ne pomaže. Čak i kad je inscenacija dobro zamišljena, sjajno režirana i još bolje izvedena, a ovo je ipak i samo putokaz o odgovornosti srbijanskih službi u kome Aleksandar Vučić sebe želi prikazati žrtvom pa će ga valjda djelitelj(i) šamara poštedjeti i pustiti na miru ili ga čak žaliti pa uz počasti umiroviti?!

Naravno, ne ide to tako, nego uvijek isto, pogotovo kod Rusa. Crna Gora je u nepovrat otišla iz Putinovog sovjetskog kruga, uputila s k europskim integracijama i priključila slobodnom svijetu građanskih demokracija. Punom obnovom Crnogorske pravoslavne crkve bit će uspostavljeni svi atributi jedne suverene europske države, članice NATO-a i u dogledno vrijeme Europske Unije. I sovjetska Rusija ponovno nije uspjela izaći na Jadran.

A opet ona poruka na „zolji“, upotrebljenoj na hrvatskom ratištu, možda ipak nosi neku drugu poruku, nešto osobno i što se ne oprašta; u ratnom knjigovodstvu dugovanja i potraživanja postoje razne cesije i načini da se podmire dugovi.

Vučićev „ratni put“ u Hrvatskoj naime nije prošao nezapaženo i mnogi ga itekako (zlo)pamte.

 

Josip Gajski