Nagađanja kako se Kina odlučila aktivno uključiti u zbivanja na sirijskog geopolitičkoj sceni jučer su popodne dobili potvrdu kada je u sirijsku luku Tartus, gdje se nalazi i ruska pomorska baza, uplovio kineski nosač zrakoplova.

S još jednom kineskom raketnom topovnjačom koja mu se nalazi u pratnji, nosač zrakoplova predstavlja jezgru kineske borbene ekspedicije koja bi sljedećih dana navodno trebala početi s borbenim djelovanjima proti ISIL-a. 

Prema izvorima iz zapadnih obavještajnih službi, u Siriju uskoro dolazi i dodatna eskadrila kineskih lovaca J-15 od kojih će dio polijetati s nosača, dok će ostali biti smješteni u ruskoj vojnoj bazi nedaleko od Latakije. Očito se kineska vojska sprema za dugotrajan boravak u Siriji jer Perking planira i razmještanje borbenih helikoptera Z-18 i kontingenta od najmanje 1000 kineskih marinaca koji će se, zajedno s ruskim i iranskim vojnicima, boriti u kopnenim operacijama protiv ISIL-a u Siriji.

Ruski predsjednik Vladimir Putin kao neformalni vođa i ključna osoba ovog novostvorenog vojnog saveza trebao bi danas razgovarati s američkim predsjednikom Barackom Obamom o mogućoj suradnji na terenu i koordiniranju akcija

Iako i zapadna i istočna koalicija imaju istovjetan cilj, uništenje islamskog kalifata i razbijanje islamističkih snaga u Siriji i Iraku, gledišta Istoka i Zapada o budućnosti Sirije nakon rata potpuno su drukčija. Rusija kao legitimnu vlast u Siriji vidi samo i isključivo svog saveznnika Bashara al-Assada, dok Zapad podržava sekularne pobunjeničke snage i Slobodnu sirijsku vojsku koja je u posljednjih godinu dana potpuno neprimjetna na terenu.

Ulazak Kine u vojni savez na sirijskoj bojišnici očiti je znak kako Peking otvoreno staje uz interese Rusije u Sredozemnom moru ali i podupire Iran kao velikog dobavljača energenata i tržištem od stotinjak milijuna ljudi.

Luka Tartus nije slučajno izabrana za bazu kineskom nosaču zrakoplova – u ovom se gradu u južnoj Siriji još od sedamdesetih godina nalazi ruska pomorska baza sa svom potrebnom infrastrukturom za opskrbu velikih vojnih sustava kakave su podmornice ali i nosači zrakoplova.

Ipak, unatoč svim procjenama obavještajnih službi i najavama dopreme novih udarnih grupa, stvarna razina kineskog angažmana u Sredozemlju još potpuno jasna. Naime, riječ je o vojnoj operaciji na suprotnom kraju svijeta, što je logistički i organizacijski iznimno složeno. Pogotovo kada se zna da je Kina, u vojnom smislu, “na otvoreno more” izašla tek prije nekoliko godina preuredivši polovni nosač zrakoplova kupljen u Ukrajini.

U danima koji slijede bit će poznato koliko će Kina uopće ozbiljno ući u ovu operaciju. Međutim, iz prvih poteza jasno je da je kineska vojna nazočnost značajna potpora Putinovoj Rusiji, koja želi opstanak Asadovog režima u Siriji ali i ruske vojne nazočnosti u Sredozemlju.

Praktično, motiv cijele priče je borba protiv IS-a, što je dovelo do toga da u praksi već postoje dvije koalicije protiv Islamske države - onu Zapadnu i ovu koju čine Moskva, Peking, Teheran i Damask. Hoće li doći do koordiniranog djelovanja tih dviju koalicija protiv ISIL-a ovisi o današnjem razgovoru Putina i Obame.

Međutim, teško je vjerovati da će do dugotrajnije suradnje Zapada i Istoka doći. Svijet je očito ponovo u bipolarnom hladnoratovskom razdoblju.

 

M.M.