Tako nam je lijepo išlo! Sve je bilo spremno za proglašenje carinske i monetarne unije Zapadnog Balkana, bratstvo i jedinstvo je skoro doseglo razinu iz “zlatnih vremena”, različita “plemena jednog naroda” se umalo okupiše pod zajednički stijeg, a onda sve pokvari četnik Šešelj gaženjem hrvatskog barjaka. Sram ga može biti; toliko truda, napora, snaga, novaca i vremena uloženo u obnovu “regijona”, a onda nekakav četnički vojvoda to pokvari.

Zašto predsjednik Hrvatskog sabora uopće ide u Beograd? Zašto sa sobom vodi Pupovca i Mrak-Taritaš? To su pitanja koja bi novinari trebali postavljati nakon ovog „incidenta“. I sad se svi čude zašto Srbima u Skupštini sjedi osuđeni ratni zločinac?! Srbi imaju izborni sustav prema kojemu je Šešelj neposredno i izravno izabran od jednog dijela srbijanskog naroda. Kome to može biti sporno? Kad ćemo se već jednom naučiti demokraciji ne samo vlastite nego i druge zemlje?

No, različiti su razlozi zbog kojih Šešelj pojedinim političarima, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj smeta. Srbima: Vučiću, Brnabić, Vulinu i ostalim obrijanim, odnosno „europejskim“ četnicima Šešelj smeta jer govori – istinu. Govoriti istinu je srbijanskom biću nešto sasvim strano (što ide u prilog činjenici da je Šešelj Hrvat), a kako se cjelokupna srbijanska kultura, znanost i „istoriografija“ temelji na laži i mitomaniji, Šešelj se, prirodno, u tu sliku ne uklapa. Ponovimo po tko zna koji put, komunistička Jugoslavija je bila najprihvatljiviji oblik velike Srbije; zato Srbi za njom nariču, a priglupi hrvatski komunisti to ne shvaćaju.

S druge strane, Pupovcu, Josipoviću, Pusić, Mrak-Taritaš i sličnima, Šešelj smeta jer narušava njihov „svjetonazor“; jer, kako ćeš nekoga smatrati i nazivati bratom ako ti taj govori da će te zaklati temeljem narodnosti, a proleteri svih zemalja ne poznaju narodnost? Problem komunizma je taj što je nastao u Hrvatskoj (kao i orjunaštvo!), a Srbi su ga prihvatili za potrebe realizacije Srbije „od Tokija do Milwaukeea“ gledajući na hrvatske komuniste kao na korisne idiote.

Šešelj je najavio što će napraviti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je znao što će Šešelj učiniti – i nije učinio ništa po pitanju sprječavanja. Toliko o Vučićevom „osuđivanju“ tog „sramotnog“ čina. Međutim, Šešelj je opet napravio svoj performans vrhunski, a ovoga je puta uspio natjerati čak dvije države da skoče na noge.

Dokaz o tomu da Jugoslavija nikad nije prestala postojati i da „bratstvo i jedinstvo“ itekako postoji nalazimo pred svake izbore, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj. Za potrebe hrvatskih izbora, parlamentarnih i predsjedničkih, Vučić, Šešelj, Vulin ili tko god već, započne s „huškačkom“ retorikom spram Hrvata, dajući tako priliku svojim kolegama u Hrvatskoj za, kazano jezikom Pupovca, „ustašluk“ ili „ustašovanje“. I tako smo imali „ustaše“ od Zorana Milanovića do Andreja Plenkovića. Šešelj je mnogo učinio za hrvatski narod kad se javio u emisiju „Bujica“ te hvalio Ivu Josipovića; on je samo bio iskren, kao što je bio iskren prilikom gaženja hrvatske zastave.

Isto se događa u Srbiji; kad su njima izbori, parlamentarni ili predsjednički, evo odmah „ustaške komšije“ nešto protiv Srba govore dajući priliku srbijanskim političarima za „državotvornost“ i obećanja „da se Oluja više nikad ne ponovi“. A oba naroda taj igrokaz, vulgarno rečeno, puše. Šešeljvi su pobočnici u srbijanskoj Skupštini prije nekoliko dana „poslanici“ Aleksandri Jerkov poručili da je „kurva ustaška“. Međutim, uzevši u obzir da je Šešelj, otkako je napustio Haag, po potrebi i dogovoru radi za hrvatsku stvar, prvo s rušenjem Yusipovića, a sad radi popravljanja „rejtinga“ i „imidža“ Plenkovića, Jandrokovića i ostalih odnarođenih briselskih „ćatolika“, treba se zapitati tko je zapravo – kurva?

Ratifikacija Istanbulske konvencije je naštetila Plenkiju mnogo više no što je njegov PR savjetnik Krešimir Macan mogao zamisliti, pa je na brzinu, iskorištavajući svoje „beogradske“ veze aranžirao Šešeljev performans kako bi, pazi sad groteske, Gordan „Gogi“ Jandroković mogao ispasti velika Hrvatina i napustiti Srbiju zbog (dogovorenog) „incidenta“. Time Plenky krpa svoje Istanbulom osakaćeno hrvatstvo te ispada, evo, skoro pa „ustaša“. Prozirno, Macan je već s „Barbikom“ pokazao da je kao medijski manipulator potrošen; očekivali smo više i bolje od „medijskog volšebnika“ Macana.

 

L. C.

Share
0