Bilo je raznih kombinacija i odgovora, kavanske sveznalice i mediji (što je jedno te isto) nudili su svakakve odgovore i lupetali; no u hrvatskoj polititici i dalje ostaje jedno nikad odgovoreno pitanje: „Zašto je Ivo Sanader bez ikakvog vidljivog razloga otišao, napustio premijersko mjesto, sve stranačke dužnosti i na mjesto predsjednika HDZ-a i premijera postavio jednu Jadranku Kosor, političkog trećeligaša?“.

Da bismo na njega odgovorili trebamo postaviti prvo pitanje: „Zašto je uopće Ivo Sanader i kako postao predsjednikom HDZ-a? pa nam se možda poslože odgovori na recentna zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni i na ono dosad neodgovoreno: „Zašto je Sanader otišao i zašto baš Jadranka Kosor?“.

U nedjelju je Vladimir Šeks u emisiji „Nedjeljom u 2“ u prilično uigranom razgovoru, onako usput izložio mogući scenarij i moguće glavne uloge na predstojećim unutarstranačkim izborima u HDZ. To je bila i svrha Stankovićeve emisije: HDZ-u predstoje unutarstranački izbori, i neće biti jednostavno – najavljuje Vladimir Šeks. Koliko god s trsio dojmiti se seniorno, uz mimikriju nezainteresiranog i loše odglumljenu samozatajnost, jasno je da je riječ o kopiji plana kojom je Ivo Sanader 2002. godine izabran za predsjednika HDZ-a. Tvorac plana je Vladimir Šeks i njegovi nalogodavci. Istina, ovaj put Ivo Sanader zauzet je sobom i sudskim procesima pa će za gotovo identičan scenarij poslužiti mlađa Sanaderova politička kopija, Andrej Plenković. Iskusnom Slavoncu treba nasmiješeni maneken, sličnih atribucija kao Sanader, a Plenković zadovoljava sve kriterije – elokventan, načitan, dobar u stranim jezicima, prizoran, šarmantan, sklon kompromisima i omiljen u međunarodnim krugovima – baš kao što je to prije 16 godina to bio slučaj s Ivom Sanaderom.

Vladimir Šeks je za Ivu Sanadera učinio sve, ali samo da bi on postao netko i da bi sa svrhom i planom bio vraćen na vrh (hrvatske) političke piramide. U dogovoru s Branimirom Glavašem i njegovim "borbašima" krivotvorio je HDZ-ove unutarstranačke izbore 2002. godine i to je vrhunac njegove karijere, dovođenje Ive Sanadera na mjesto predsjednika HDZ-a. I od tada započinje Šeksovo „drugo poluvrijeme“, skrivenih namjera, igara i politikanstva. Vladimir Šeks ostat će zapamćen i po tri izgovorene riječi: „locirati, uhititi i transferirati“, kojima je javno amnestirao ulogu parapolicijskog tima Ranka Ostojića u uhićenju generala Ante Gotovine, te svu odgovornost prebacio na vlastitu stranku.

>>Ostojićev parapolicijski tim i tajne operacije za hvatanje generala Gotovine

Vladimir Šeks je jedina aktivna politička osoba koja još okomito i vodoravno povezuje hrvatski politički vrh na razdjelnici lijeve i desne političke opcije. On je cijelo vrijeme na jednoj strani, a klizi prema drugoj. To je bilo osobito vidljivo u vrijeme koahabitacije Sanaderovog i Kosoričinog HDZ-a sa Josipom Perkovićem, Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, ali i u "kovanju" ovakvog sustava kojim je utjecaj hrvatskog iseljeništva sveden na tri mjesta u Saboru, dok su nacionalne manjine, od kojih je dobar dio izmišljen, predstavljene sa osam saborskih mjesta.

U trenutku kad Vlada Domoljubne koalicije i MOST-a pokušavaju preuzeti na parlamentarnim izborima legitimno i legalno stečenu vlast i odgovornost za upravljanje državom, kad se probuđena Hrvatska čupa iz komunističkog i velikosrpskog zagrljaja, pokušavajući sa sebe maknuti prokletstvo „regijona“, vječiti potpresjednik Vladimir Šeks opstruira političke napore konsolidacije vlastite države i najavljuje raskol, trujući HDZ i njegove članove i birače. Opet se vječiti drugi čovjek i potpresjednik (HDZ-a 1990., Vlade, 1992., Sabora, 1995) pojavljuje kao lutkar i najavljuje neizvjesne stranačke izbore u HDZ-u. To je bila nedjeljna Stanković-Šeksova poruka televizijskom gledateljstvu.

>>Mesićev krug i postizborni scenarij preuzimanja HDZ-a

Kad je Hrvatska mogla i morala krenuti naprijed, jer je pobjedila u Domovinskom ratu i mirno reintegrirala zapadnu Slavoniju s Vukovarom, Vladimir Šeks je grubom prijevarom na čelo HDZ-a doveo Ivu Sanadera, čovjeka koji je najviše naštetio Republici Hrvatskoj i HDZ-u – nije li to bio cilj od samog početka? Sada, nakon što se HDZ riješio negativnog nasljeđa Ive Sanadera i Jadranke Kosor, polučio pet uzastopnih izbornih i političkih pobjeda, uvijek drugi Vladimir Šeks ponovno s istim scenarijem pokušava stvoriti novu krizu, uvesti nepovjerenje, smutnju i HDZ pretvoriti u neuvjerljivo društvo ambicioznih i nečasnih političara.

Vladimir Šeks mogao je kao savjetnik Predsjednice RH mirno i časno mrviti savjetničke dane i pisati što ga je volja, memoarima ionako nitko ne vjeruje, ali ne. Mogao bi kad bi smio, sličan je Mesiću. I on bi mogao u pravu mirovinu, kad bi smio, sličan je Budimiru Lončaru. I on bi mogao, zaslužio je vječni mir, ali ni on ne smije.

>>Lustracija počinje u vlastitim redovima

Dakle, zašto je Ivo Sanader morao otići: jer je bio potrošen. Obavio je svoje i pripremio prvu etapu za dolazak SDPartije na vlast 2011. godine, a Partija je namjeravala vladati stotinu godina. „Zašto Jadranka Kosor?“, jer je nakon odlaska Ive Sanadera trebalo naći takvu osobu koja će odraditi drugu fazu i dodatno porušiti svaku vjerodostojnost Tuđmanovog HDZ-a. S razbijenim, kompromitiranim i optuženim HDZ-om Ive Sanadera i Jadranke Kosor SDPartija je mogla žariti i paliti Hrvatskom sljedećih tisuću godina, nitko joj se ne bi mogao i smio suprostaviti.

Međutim nitko se od najiskusnijih protivnika hrvatske države nije nadao Tomislavu Karamarku, njegovom političkom timu i sjajnim političkim uspjesima, i zato su "politički kuhari" nervozni od straha da će sve hrvatske izdaje uskoro izaći pred oči javnosti.

 

L. C.

Share
0