Čak i ako se ne slažemo, dobro je razgovarati, zapravo je razgovor jedini način da bi se uočile nesuglasice i čuli argumenti iz prve ruke. Zato političari trebaju razgovarati, to im je posao, to se od njih očekuje i kad im se neće. Oni razgovor ne smiju odbijati. Ima međutim situacija kad je to neizvedivo ili pak beskorisno.

„Izađi iz mišije rupe“ vrišti Zoran Milanović vođi oporbe, Tomislavu Karamarku. To je predizborno prihvatljivo, nekako američki, čak i simpatično – kad bi bilo moguće, kad bi bilo kakva korist iz takvog dijaloga proizašla. Zasjedanja Sabora kojima nazoči Zoran Milanović to zorno pokazuju. To je doista „nemoguća misija“, Zoran Milanović je naime dijagnoza. To nije osoba nego oib na liječničkom kartonu, a s dijagnozom se ne može razgovarati. Može se s dijagnozom gubiti vrijeme, zabaviti publika, ali ne i razgovarati, zato jer svaki razgovor samo pojačava simptome nesretnika i gura ga dublje u svijet tlapnji. Svijet nesuvislosti već je davno napustio u potrazi za nečim 'jačim'. Više ni opijanje nije dovoljno i potrebni su jači stimulansi. Nema mu spasa, „već se čuje glazba prokletih“, čopor se rasipa i odlazeći topot gasi se u nepoznatoj budućnosti.

Kozičavi husky glumi kvartovskog štemera, a svi su ga u kvartu slali po cigarete i prodavali mu ciglu po najvećoj cijeni?! Nakon debakla s imigrantima Milanović traži prigodnu mišiju rupu, telefonski poziv Angele Merkel, na primjer; međutim nitko ga ne zove da izađe iz mišije rupe, svi žele da Zoki doživotno ostane u mišijoj rupi.

Kozičavi s dijagnozom najprije se zaklinjao da neće zatvarati granice, jer on je Europa i poštuje europska načela demokracije i suživota, da bi nakon niti 24 sata zatvorio sve granične prijelaze sa Srbijom i pojačao policijske ophodnje na granici, a Beli Manastir pretvorio u poprište slično scenama iz „Mad Maxa“. I bez obzira na Milanovićevu retoriku tolerancije i suživota, koliko smo uopće daleko od odluke da se na granici sa Srbijom podigne zid? Zašto sada nevladine organizacije ne vrište protiv ove Vlade i njenog predsjednika, zašto ne viču: Milanoviću ustašo! Jer je pogazio njihova ljudska prava, razdvojio obitelji i ljude pokušava staviti u žicu.

Činjenica je da danas tisuće imigranata šeću Hrvatskom bez ikakvih dokumenata, neevidentirano, i o njima nitko ništa ne zna – to je Hrvatskoj priredio Zoran Milanović. Ne loš meteorolog, kako se neki s njim sprdaju i klaun s dijagnozom, već predsjednik srpsko-hrvatske SDPartijske vlade koja je sebi postavila zadaću da Hrvati postanu manjina u svojoj zemlji. Njihova Partija nije to uspjela u Domovinskom ratu, sada pokušava to isto s muslimanskim imigrantima. Počeli su i već završili s Belim Manastirom, uspješno. Koliko god se Milanović trsio i lagao, zahvaljujuć SDPartijskoj vladi, Hrvatska postaje izbjeglički logor.

Ako misli da je sposoban, neka s Angelom Merkel dogovori zračni most Zagreb/Berlin ili bilo koji od njemačkih gradova i maršutne vlakove Osijek-Zagreb-Munchen- i dalje po Njemačkoj kako ih volja. Ne može Hrvatska platiti njemačku velikodušnost (neoprez?) te vatikansku velikodušnost i razumijevanje. Njemačka ima veliko iskustvo iz Drugog svjetskog rata s maršutnim vlakovima punim žena i djece! To bi bio posao, a ne ova sramotna gnjavaža za sve, imigrante i njihove domaćine. Sjeća li se Njemačka takvog zračnog mosta kad se spašavao Berlin, njegovi stanovnici, dostojanstvo građana Berlina? Ili je onda bilo lakše? Namagnetizirana Angela Merkel ih je pozvala i neka svoj naum sprovede u djelo. A ne se igrati s kozičavim i pojačavat mu dijagnozu?! Jer on nama ostaje, hospitaliziran s rukama čvrsto povijenim na leđima ili kao kvartovsko spadalo.

Takav zračni most i/ili direktni maršutni vlakovi bili bi doista bila prava pomoć za sve. Uostalom kako stoje stvari s migrantima i njihovoj „velikoj“ ljubavi spram Njemačke, Angela Merkel može ustanoviti vrlo brzo: neka samo donese zakon da se ukida socijalna pomoć u iznosu od 391 eura osobi, tj. sva socijalna davanja za imigrante. I u roku od 24 sata sve će biti jasno. Ove stotine tisuća migranata što hrle u Njemačku i Švedsku, nisu došli raditi nego po doživotnu socijalnu pomoć i dječije doplatke. I ne može Angela Merkel tražiti od auto-industrije, od nikoga, zapošljavanje imigranata, to su već diktatorske želje i aspiracije. U Njemačkoj postoje kvalifikacije, radne dozvole, red i rad, inače bi se najbolji automobili na svijetu proizvodili negdje drugdje, Saudijskoj arabiji i Egiptu, na primjer. Ali nije takav slučaj. U Njemačkoj se proizvode najbolji automobili, a u Saudijskoj Arabiji beru datulje kao i prije tisuću godina. I to je svijet, tako je podijeljen u svakoj potankosti i tu nema ljutnje, i nema pomoći.

Angela Merkel će izgubiti sljedeće izbora, izdala je svoj politički kredo, pa će sljedeći njemački kancelar biti izvučen iz tame desnice. Ona će kad se povuče pisati svoje memore, a Zoki premijer će za gemišt pričati kako je jednom bio premijer, i nitko mu od lokalnih mangupa to neće povjerovati, još će dobiti jednu po uhu.

 

L. C.

Share
0