Ivana Jovanović Trostmann: Miranda Rako Kuzmanić i ja zajednički smo izložili tridesetak radova
Akademska slikarica iz Dubrovnika,Ivana Jovanović Trostmann,istaknuta je hrvatska likovna umjetnica,autorica je zanimljivog i senzibilnog opusa,izlagala je na brojnim izložbama.
Gđo Ivana,sudjelujete na zajedničkoj izložbi u Sponzi.Što ste izložili?
-Miranda Rako Kuzmanić i ja zajednički smo izložili tridesetak radova ulja ili akrilika na platnu prikazujući većinom radove prirode...a u središtu palače Sponza portret Isusa Krista
Izložba ima naziv Dar darujući Bogu i likovnoj publici dio našeg rada u posljednje dvije godine.
Posebnost izložbe je u tom posvješćivanju darivanja u našim životima gdje nam je sve darovano i prijatelji i susreti i rad i darovi...i prilike za sve to osmisliti i ostvariti.
Vaš omiljeni motiv jesu i mrtve prirode,buketi cvijeća,na stolu,u vazi.
-U tridetogodišnjem radu bilo je raznih likovnih stremljenja...ipak poseban dio ove izložbe približava likovnoj publici presjek rada u posljednje dvije godine s temom pejsaža i mrtve prirode...koji su mi je vrlo blizak motiv intimističkog izraza.
Rado slikate i stazu koja se vidi iz Vašeg atelijera.Izrazita simbolika motiva.
-Motiv stazice uz raslinje ili put uz more je čest na ovoj izložbi koji je odraz nekih uspomena iz mog djetinjstva i slike prirode koju sam često promatrala živeći i boraveći kod bake koja je imala kuću uz more i pružila mi prekrasno djetinjstvo.Mogu reći da je to bila privilegija...kao i svima nama na Mediteranu gdje smo okruženi motivima koji nas puštaju dosegnuti neke ljepote osvajajući našu podsvjest i dajući mašti prostora.
Niste skloni eksplozivnom koloru,već naprotiv,nježnom.
-Da uglavnom ...to su slike lazurnog premaza i transparentnosti...
Omogućuju bliskost promatraču i zastati uz užurbanost svakodnevice....a svaki umjetnički izraz je odraz prirode umjetnika....ali i odabira...
Na pojedinim slikama naginjete apstrakciji,razgrađujući motiv.
-Motiv je često razgrađen ponekad do fluidnih tekstura koja omogućuje promatraču dograđivati svjetove koje on sam nosi u sebi ...nastaviti izgradnju prizora po vlastitom odabiru i tako ostvariti komunikaciju likovne publike i slike.
Koliko je umjetnost danas važna?
-Mislim da je umjetnost uvijek bila važna društvu kao preslik društvene stvarnosti i doživljaja samih umjetnika te stvarnosti.
Međutim ona je u izazovnim vremenima kao duhovna potreba za nečim što nam realnost i svakodnevnica ne pružaju i tako se na tim poljima srećemo kao bliski prijatelji sa osobama koje slično doživljavaju okruženje u kojem žive...ali i poriv za nečim što će nas na jedan način obogatiti.
Novosti iz atelijera?
-Radim jedan mozaik za jedan sakralni prostor...o tome kad bude pri kraju .....
Planovi.....
-Možda izložba apstrakcija koje radim u zadnje vrijeme.
Miroslav Pelikan