O značajnom i nadahnutom opusu koga čini niz jakih ciklusu ulja istaknutog hrvatskog likovnog umjetnika iz Dubrovnika,akademskog slikara Lukše Peke,pisalo se često i iznimno afirmativno.

Svojim osobenim pristup stvorio je specifično djelo koje prirodno i logično izranja iz mediteranskog okruženja u kojem živi i stvara.

Početkom devedesetih godina Peko je radio na ciklusu „Glava“,u tehnici ulja na platnu,ciklusu obilježenog ratom,užasom,boli,patnjom,smrću,davastacijom ljudskog dostojanstva,razarenjem ljudskog života.

Ciklus se definirao 1997. godine kada je i izložen javnosti.

Danas kada se iznova suočimo s nizom ulja iz ovoga ciklusa,neminovno se prisjetimo tih ne tako davnih vremena,borbe,stravičnih uništenja i osjetimo one tako prepoznatlljive drhtaje tijela i duše.

Sveprisutni element krvi,kapljica i mrlja prigušene crvenkaste boje u kojima život otječe u nepovrat,uz glavu,živu,neživu,ispaćenu,smrtnu,ključni je elementna svim slikama.

Život koji prestaje,život koji visi na niti,izgubljen život,život posljednjeg pogleda umirućega,kraj svjetla.

Životi u ratnim katastrofama neprekidno su izloženi pogibelji,strahu,svakodnevnom užasu,iščekivanju svršetka,vidljivo i prepoznatljivo na svakoj glavi žrtve,u svakoj gesti lica.

Ciklus „Glava“ Lukše Peke izvanredan je doprinos angažiranoj anti ratnoj umjetnosti i općenito tome ljudskom stavu,koji će unatoč brojnim današnjim i prošlim ratovima ipak jednoga dana prevladati u cjelini.

Ciklus „Glava“ Lukše Peke ,likovno je djelo iznimno dojmljivo ,snažnog slikarskoga izričaja.

 

Miroslav Pelikan