Višnja Starešina: Iznenađenje bi bilo da se kampanja zaustavi na Gabi i partnerima
Vukovarski tjedan sjećanja nakratko je skrenuo pozornost s novih elitnih stanara i stanarica zagrebačkog istražnog zatvora Remetinec. Ali taj tjedan sjećanja na ljude koji su prije trideset godina bili spremni žrtvovati sve, pa i vlastiti život, da bi obranili svoje domove, stvorili i obranili Hrvatsku, toliko je snažno podcrtao vrijednosni i moralni jaz koji dijeli njih i nove elitne stanarice i stanare Remetinca.
Uz sjećanje na tridesetu obljetnicu pada i srpske okupacije grada, Vukovar je ponovno ovih dana u središtu medijske pozornosti. I trideset godina poslije, u Hrvatskoj se još uvijek raspravlja tko je razorio grad i ubio ljude, je li to djelo nekoliko grupa razularenih četnika ili najelitnijih jedinica JNA i njihovih agenata, zašto nitko iz vrha JNA nije za to (o)suđen… Umjesto još jednog priloga toj reciklaži povijesno i pravosudno još nedovršene teme, odlučila sam uz ovu obljetnicu ispričati priču o povijesnom putu jedne pjesme. Jedne koračnice.
Gospođa Sofija vratila se ovih dana iz distrikta Brčko. Iz unutrašnjosti distrikta. Išla je na groblje za blagdan Svih Svetih. Nakon što su ih protjerali Srbi 1992., ondje ima praznu kuću i grobove. Pitam je kako je dolje? Veli, ima ga i više nego u Zagrebu, došlo je puno ljudi izvana. Misli dakako na COVID-19.