Umro je papa Franjo

Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak u Kući svete Marte, potvrdio je Vatikan nešto prije 10 sati.

Pred vjernicima se posljednji put pojavio u nedjelju prilikom tradicionalne uskrsne čestitke Urbi et orbi, kad je vjernicima zaželio sretan Uskrs. "Draga braćo i sestre, s dubokom tugom moram objaviti smrt našeg Svetog Oca Franje. Jutros u 7:35 rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli svoj život posvetio je služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi", rekao je kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore

"Učio nas je živjeti vrijednosti Evanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najmarginaliziranijih. S neizmjernom Zahvaljujući za njegov primjer kao pravog učenika Gospodina Isusa, preporučamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Jednoga i Trojedinog Boga", zaključio je kardinal Farell. 

Jorge Mario Bergoglio, Isusovac iz Argentine i nekadašnji nadbiskup Buenos Airesa, bio je 266. nasljednik apostola Petra, odnosno papa katoličke Crkve. Prvi je u povijesti Crkve uzeo ime Franjo po svetom Franji Asiškom. 

Imao je 76 godina kada je bio izabran za poglavara katoličke Crkve, a zanimljivo je da je bio prvi isusovac koji je izabran na tu dužnost, kao i prvi put da papa dolazi iz Latinske Amerike. Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant. 

Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u isusovački Red. U novicijat Družbe Isusove ušao je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969., a 22. travnja 1973. je položio svoje doživotne zavjete.

Zanimljivo je da ga je za biskupa zaredio argentinski Hrvat, rodom iz Crne Gore, a ispovjednik mu je bio franjevac rodom iz Hercegovine fra Berislav Ostojić. Naime, sveti Ivan Pavao II. ga je imenovao pomoćnim biskupom Buenos Airesa 20. svibnja 1992., a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina.

Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i argentinski Hrvat biskup Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak "kardinal siromašnih".

Sveti Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a za papu je izabran 13. ožujka 2013. nakon što je papa Benedikt XVI. odstupio s dužnosti. Bio je poznat kao izrazito skromna osoba, a po dolasku na papinsko mjesto nije nosio uobičajeni zlatni križ nego željezni. Bio je veliki navijač argentinskog nogometnog kluba San Lorenza de Almagra, a bio je poznat i po svom humoru. 

Tijekom svog pontifikata često je putovao, a posebno se bavio socijalnim temama. Nastavio je živjeti u Domu sv. Marte, zajedno s ostalim svećenicima i gostima, koristeći jedan apartman za svoj život i rad, odbijajući se preseliti u renesansne i barokne glomazne i luksuzne prostore Papinske palače. Od samog početka Papa je u središte svoga pontifikata stavljao brigu za siromašne i izbjeglice.

Posjećivao je zatvore i prao zatvorenicima noge na Veliki četvrtak, pozivao je siromašne za svoj stol u Vatikanu i s njima jeo, primao rastavljene i ponovno vjenčane te im krstio djecu i s njima razgovarao, saslušao mnoge žrtve pedofilije, a svoja apostolska putovanja uglavnom je usmjerio prema dalekim i malenim zemljama, s uglavnom katoličkom manjinom. 

Crkvi je odredio put sinodalnosti, većem uključivanju laika u njezina tijela, a posebice žena. Od djetinjstva je imao problema s plućima te su mu morali ukloniti dio plućnog krila. U rimsku bolnicu Gemelli primljen je  14. veljače nakon što je nekoliko dana imao poteškoća s disanjem, a potom mu je dijagnosticirana obostrana upala pluća. 

M.M.