Budite kao djeca, govorio Krist, a i Lao Tse. Pogađajući onu srčiku u nama koja jednostavno zna da su jedina istina i jedini raj na ovom svijetu - istina i raj djetinjstva. Po jednoj anegdoti Sveti Toma Akvinski nadimak Vol dobio je zato što je začuđeno pogledao prema prozoru kada je njegov prijatelj uzviknuo: Gle, vol leti! Na smijeh prisutnih Toma je smireno odgovorio: Radije ću povjerovati da vol leti nego da mi prijatelj laže! Jedni moji prijatelji svojedobno su mi pričali zgodicu iz vlastitog obiteljskog života. Jedne večeri prije no što su svog dvogodišnjeg sina spremili u krevet na televiziji je počeo film s prizorom dvoje zaljubljenih u kojem je mladić skidao djevojku. Dječak je uzviknuo: Mama, mama, hoće li je sad kupati? Hoće, hoće – odgovori mu brižna majka noseći ga u krevet. Djeca, dakle, posjeduju onu vječnu istinu kako treba živjeti, ali ne snalaze se u parcijalnim istinama svakodnevnog života jer nemaju životnog iskustva. Kad steknu iskustvo, više nisu djeca, nepovratno su izgubila onu neposrednost u doživljavanju svijeta i života.

Ipak, i odrasli ljudi često budu djeca ili, bolje rečeno, ispadnu djeca. Nedavno je prilično nezapažena u okružju aktualnijih vijesti prošla vijest da je guru Svamiđi seksualno iskorištavao svoje sljedbenice. Da, to je onaj isti Svamiđi kojega su Mesić i naše nazovielite s puno počasti i pompe svojedobno dočekivali u Hrvatskoj, podupirući tako prodor njegova globalnog projekta Joga u svakodnevnom životu u naše škole i druge ustanove. Svamiđija sljedbenici nazivaju Učiteljem Univerzuma. Ni manje ni više. Međutim Monika, jedna od njegovih bivših sljedbenica kaže: ''Svamiđi je legao na svoj veliki krevet i pozvao me k sebi. Očekivala sam prosvjetljujući dijalog, međutim on mi je počeo laskati hvaleći moje tjelesne atribute. Potom je uzeo moju ruku i smjestio je na svoje genitalije i ohrabrivao me da ga zadovoljim, dok me drugom rukom dirao ispod odjeće. Odjednom me zgrabio za glavu i pritisnuo je prema međunožju i prisilio me na oralni seks tražeći da progutam njegovo sjeme… (Večernji list, 13. 09. 2011.).'' Da Svamiđijevo sjeme ipak nije bilo posve jalovo, dokaz je činjenica da je Monika na kraju progledala i shvatila da je veliki guru zapravo veliki muljator. Šteta što Svamiđi nije obavio ''prosvjetljujući dijalog'' i s našim uglednicima koji su mu ono pohrlili u susret kada je bio u Hrvatskoj. Iako tu štetu sasvim dobro ispravljaju eunijski emisari kad svrate na ''zapadni Balkan''. Zašto, čemu i otkud ironija u mom komentaru jedne banalne koliko i tužne pojave iz tzv. novodobne ''duhovnosti'', pitam se? Valjda stoga što nas okružuje toliko tužnih nesporazuma, lažnih nada i stvarne nesreće da mi se ponekad čini da ih samo cinizam može dostojno oplakati. Pomilujem li dijete po kosi, po dlanu me pecnu sjedine; pogledam li za skladno građenom djevojkom na biciklu, ugledam u perspektivi nepokretnu staricu u staračkom domu; idem li na kakvu veselicu, kosne me misao na razlaz u sivu zoru nakon fajrunta. Pa kome onda ne bi trebao Svamiđi ili neki drugi ''điđi-miđi'' kojemu je sve u univerzumu kristalno jasno i koji zna odgovore na naša smetena pitanja!? Svi mi, zapravo, samo lažemo same sebe da smo odrasli. Manje ili više uspješno. I dnevno bezobzirno davimo dijete u sebi jer znamo da nam je ono najveći neprijatelj u svakodnevnim poslovima.

Ali nije Svamiđi jedini guru koji manipulira djetetom u nama. Rade to i nakaradni gurui iz medija, pi-ar agencija, politike itd. Naročito u ovo predizborno vrijeme. Evo nam tako ''kukurikovaca'' s Planom 21, baš kao što je svojedobno dekroatizacija medija počela s Forumom 21. Taj broj im očito ima neko simbolično, okultno značenje, što li? Evo nam i kukuleleovaca s prepariranim Tuđmanom, evo nam i Josipa Pravednika s tvrdnjom kako je Obama samo nešto manje blistava verzija njega, evo nam Lesara s ciglicama po određenoj tarifi, baš kao i svojedobnih kvartovskih snagatora, a evo nam na televiziji i onoga Macana, stručnjaka za ništa i još ponešto, kako analizira obmanjivačke vještine naprijed navedenih! I svi oni nude narodu prosvjetljujući dijalog baš kao i Svamiđi Moniki.

Samo narodu treba malo više vremena da se opameti nego Moniki.

Damir Pešorda