Nakon što su na sjednici Gradskog vijeća grada Splita, održanoj u četvrtak, 22. rujna, vijećnici Luka Podrug i Zoran Jeramaz, o bivšim “Feralovim” novinarima, i autorima brojnih antihrvatskih i projugoslavenskih članaka, Borisu Dežuloviću i Predragu Luciću napokon javno rekli ono što o istima misli i većina hrvatskog naroda (koji upravo radi istih tzv. hrvatski tisak sve rjeđe čitaju, a o kupovini ne moramo niti govoriti!), priopćenjem se oglasio i predsjednik splitskog ogranka Hrvatskog novinarskog društva Pero Jurišin.

Luka Podrug se dirnuo u “svete krave” antihrvatskog novinarstva

On u priopćenju ističe kako je na Podrugovo i Jeramazovo nazivanje Borisa Dežulovića i Predraga Lucića  "psihijatrijskim slučajevima" i "liječenim drogašima", regirao samo jedan vijećnik i kako nikakvih drugih rekcija nije bilo.

Nije se Jurašin dosjetio kako ostalih reakcija nije bilo upravo iz razloga što se s Podrugovim i Jeramazovim mišljenjem slažu i svi ostali?

Možda reakcija nije bilo zato što se netko napokon usudio taknuti u “svete krave” tzv. hrvatskog novinarstva, kojima uz bok stoje i Ante Tomić, Jurica Pavičić, Zlatko Gall, Denis Kuljiš, Srećko Jurdana, Aca Stanković, Zoran Šprajc (bivši Jovanović), kao i sve ostale “perjanice tzv. hrvatskog novinarstva”, koji za svoje antihrvatske kolumne u hrvatskim tiskovinama mjesečno primaju “masnu lovu”, dok hrvatski novinari ne moraju niti sanjati kako bi se u svim brojnim antihrvatskim glasilima mogli zaposliti...

Cilj antihrvatskog novinarstva: “blaćenje” Hrvatske i svega hrvatskoga

...dok svi gore navedeni Dežulovići i Lucići u svojim kolumnama i ostalim nebrojenim člancima pišu protiv samostalne i neovisne Hrvatske; u kojima izjednačavaju Tuđmana s Miloševićem; u kojima se sprdaju sa svim hrvatskim svetinjama, pri čemu im je na prvom mjestu Domovinski rat; u kojima uvijek nalaze priliku za oblatiti Thompsona, uz čije je stihove u Čavoglavama ove godine Dan domovinske zahvalnosti proslavilo više od 130 tisuća Hrvata u čijim grudima srce još uvijek kuca samo za Nju, Našu voljenu...za razliku od njih, koji je “blate” u svakom trenutku svojih mizernih, dobro plaćenih, “spisateljskih” trenutaka.

Možda nitko na nazivanje Dežulovića i Lucića “psihijatrijskim slučajevima” nije regirao iz razloga jer svi znaju kako sva ta antihrvatska piskarala pišu sa samo jednim ciljem. A to je: napisati najveću laž o hrvatskim braniteljima, o Domovinskom ratu, o dr. F. Tuđmanu, te strapati u Haag i u ostale zatvore (po mogućnosti srpske!) sve one koji su se izborili za to da bi se oni danas NEKAŽNJENO I BEZ STRAHA, iz svojih udobnih domova, mogli truditi, zajedno sa braćom Srbima, Domovinski rat nazvati “Udruženim zločinačkim pothvatom”.

"Demokracija podrazumijeva pravo slobode govora, ali ne i pravo bilo koga da koristeći pozornicu tijela vlasti zloupotrebljava tu slobodu. Takvi istupi potiču netrpeljivost i mržnju, sa mogućim nesagledivim posljedicama, priskrbljujući negativan status cijelom Splitu i zato zahtijevaju odlučan odgovor u smislu najoštrije osude takvog ponašanja", kaže u svom priopćenju Pero Jurišin, koji je osjetio potrebu stati u obranu “jadnim i nezaštićenim piskaralima” poput Dežulovića i Lucića, koji svojim pisanjem blate zemlju u kojoj žive kad god to mogu i hoće ( a mogu stalno, jer su njima otvorena vrata cijelog medijskog prostora u Hrvatskoj!).

Nikome ne smeta “sprdanje s Hrvatskom u “Melodijama Bljeska i Oluje”?

Zašto Jurišin nije do sada dizao glas protiv “veselih poema” ovog novinarskog dvojca iz bivšeg “Ferala”, koji je bio financiran od strane Sorosa, kako bi, u vrijeme dok su još u Hrvatskoj mediji stvarno bili hrvatski, i dok su za iste pisali hrvatski novinari, i dok je hrvatski narod bio pun nacionalnog ponosa i domoljublja, i dok su se na pročeljima kuća s ponosom isticale hrvatske trobojnice, mogli potkopavati novorođenu Hrvatsku, njenu samostalnost i neovisnost, kao i ostvarenje tisućljetnog sna hrvatskog naroda?

Zašto nitko u Hrvatskoj do sada nije osudio Dežulovićevo i Lucićevo “sprdanje s Hrvatskom” u  njihovom tzv. show-u “Melodije Bljeska i Oluje”, s kojim je ovaj antihrvatski dvojac nastupio pred brojnom publikom, šireći antihrvatsku propagandu širom Hrvatske, a o čemu su antihrvatski mediji pisali:

“Lucić i Dežulović pjesmom, poezijom i ironijom napali primitivizam, nacionalizam, licemjerje, kleptokraciju i slične sitne boljke moderne Hrvatske”.

Nacional, Podrug, i “nacionalistički HČSP”

Splitski HND je u svom priopćenju najoštrije osudio “ponašanje” vijećnika Luke Podruga, kojega H.P. iz “Nacionala” u tekstu na ovu temu, objavljenom dana 22. rujna, pod naslovom, “Pacijent u napadu Ludeža”, naziva “članom nacionalističkog HČSP-a” (op.a. nacionalistički HČSP??!! majko mila, i ovaj sebe naziva novinarom??!!i još ga plaćaju??!!) dok u vremenu od Feralovog “pogreba”, pa sve do danas (za to vrijeme su se blatitelji Hrvatske-Feralovci, uhljebili u svim ostalim hrvatskim glasilima, pa opstanak Ferala u današnje vrijeme i ne bi imao nikakve svrhe) nije našao potrebnim oštro osuditi Dežulovićevo i Lucićevo vrijeđanje nacionalnih osjećaja velike većine Hrvata, koji, unatoč njihovom svakodnevnom usrdnom blaćenju svih svetinja zemlje u kojoj žive, i u kojoj svojim vrijeđanjem Hrvatske od te iste Hrvatske dobivaju plaću, ti istinski romantičari Hrvatsku još uvijek vole.

Dežulović: “Za nekoga, jebiga, baš nisu nezavisne države”

Splitski HND nije osjetio potrebu osuditi Dežulovićevo pisanje za “Globus”, točnije, njegovu kolumnu pod naslovom “Ugovor s đavlom” (kolumne su izdane i u knjizi), u sklopu čega možemo spomenuti samo njegovu kolumnu napisanu uoči lanjskog Dana neovisnosti. Ista je objavljena 7. rujna 2010. g. pod naslovom “Dvadeset godina kao beg pa – u bankrot”, a toj kolumni Dežulović piše:

“Ne znam zbog čega sad ta opća nacionalna panika, kao da je prvi put u cjelokupnoj povijesti čovječanstva da neke države ima pa je više nema. Cijela su carstva propadala, pa nije zbog toga bila propast svijeta, bilježi historija države što su trajale i kraće od Republike Hrvatske. Bilo je, istinu govoreći, čak i hrvatskih država što su trajale kraće od ove. Nije, uostalom, to sramota. A nije ni najgore što se živom čovjeku može dogoditi. U vrijeme korporativne globalizacije realno je veća šteta izgubiti mobitel sa tristo memoriranih brojeva nego nezavisnu državu.”

“...Tako je, eto, i slavna Republika Hrvatska došla do kraja. Istekao joj je rok trajanja, onaj “datum pakiranja: 30/05/90, upotrijebiti do: 30/05/10” što sitnim slovima piše u dnu Ustava, i koji nemarni Hrvati nikad ne gledaju, svejedno biraju li jogurt ili državu. Odgovornim Japancima država traje hiljadu i pol godina, vrijednim Kinezima i dvostruko dulje, a Hrvati ih samo u posljednjih stotinu godina potrošili šest.”

“Jebemti, kao da je jučer bilo kad su Hrvati vrtjeli volove na ražnjevima, i mahali zastavama dok su stavljali Tuđmanu svilenu lentu, sve orošenih očiju pjevajući “Još Hrvatska ni propala, dok mi živimo...!“. Još jutros su u granitu klesali svoju deklaraciju nezavisnosti, crtali grb, pisali ustav i debelu četverotomnu povijest, pa se pred njom i nerođenim naraštajima teškim riječima kleli na slavnu vječnost, nisu tako zaklinjući se i pjevajući stigli niti do stiha „...visoko se bude stala dok mi živimo“ - a vječna Hrvatska već propala, temeljito opljačkana, osiromašena, gladna, devastirana, raskopana, betonirana, bolesna, rezignirana i sjebana. Kao u onom vicu: “Maši zastavicom, maši zastavicom, maš... e jebiga!”

“Eto koliko je Hrvatima potrajala država: “golf dvojka” iz 1990. još vozi, i može se za njega dobiti soma eura, a Hrvatsku nekome možeš uvaliti još samo u kvalifikacijama za nekakvo svjetsko prvenstvo u nečemu. Da Hrvatima sad daš japansku državu, ne bi dočekala Olimpijadu u Londonu. Za nekoga, jebiga, baš nisu nezavisne države.”- pisao je Dežulović u svojoj kolumni uoči lanjskog Dana neovisnosti, 8. listopada.

Što je Hrvatima Dežulović pripremio za 20. obljetnicu Dana hrvatske neovisnosti?

Ove godine Hrvatska slavi 20. po redu Dan neovisnosti. Zanima li zaštitnike antihrvatskih “piskarala”, što je nama Hrvatima Dežulović pripremio za ovu godinu? Ili im je ova Dežulovićeva kolumna promakla, pa se sada, nakon što su istu napokon pročitali, i oni slažu sa stavovima Luke Podruga, koji je, kao jedan od rijetkih, uspio s ovako jasno izrečenim stavom prodrijeti u antihrvatski medijski prostor, čiji su nadziratelji, pak, očekivali, kako će ga narod napadati i osuditi, a to se, ipak, nije dogodilo? To znači kako se narod slaže sa stavovima Luke Podruga? Ma, zamisli, čudna li čuda!

Uzalud vam trud, svirači! Jer Hrvatske će uvijek biti i Hrvatska će opstati, unatoč brojnim antihrvatskim piskaralima poput Vas, koji bi u nekoj normalnoj državi, (a što Hrvatska danas nije!), zbog Vaših objeda već odavno bili protjerani u zemljicu koja vam je srcu prirasla više od Lijepe Naše. A za koju Dežulović dobro zna kako se zove, jer tamo ima brojne drugare, “tamo daleko” održava “bratske” književne večeri, za “tamo daleke” novine i internet portale piše, te je, naposlijetku, iz te zemlje u njemu toliko antipatičnu Hrvatsku doveo i suprugu!

Jer, za njega očito ne važi ona: “Ženu i vola iz svoga dola!”

ABH probija medijsku blokadu-antihrvatima ističe ugovor s vragom?

Čini se kako je Dežulovićev “Ugovor s đavlom” došao pred sam kraj! A Hrvatima ostaje za nadati se kako će, nakon Izbora 2011, i ostalim antihrvatskim piskaralima, svim antihrvatskim političarima, antihrvatskim sucima, svim bivšim i sadašnjim udbašima, kao i ostalim mrziteljima Hrvatske isteći ugovori s “crnim vragovima”...i kako će njihova mjesta preuzeti istinski zaljubljenici u Lijepu Našu i njenu dobrobit.

A do tada nam jedino preostaje molitva Bogu, da novoosnovane istinske hrvatske stranke, poput Akcije za bolju Hrvatsku, prije Izbora 2011, uspiju prodrijeti u antihrvatske medije, koji ih u potpunosti ignoriraju, baš kao što ignoriraju i ljude kao što su general mr. sc. Željko Sačić, mr. sc. Željko Cvrtila, Mario Maks  Slaviček, Ante Domagoj Petrić, i ostali istinski Hrvati iz ABH, a koje podržava ogroman broj hrvatskih branitelja, kao i većina hrvatskog naroda.

Jer, unatoč medijskoj blokadi, saznanje o postojanju Akcije za bolju Hrvatsku se širom Hrvatske proširilo usmenom predajom...koju nitko više ne može zaustaviti...pa makar potpisali “hiljadu” ugovora s crnim vragom!

Petra Jurčević