Povodom podizanja optužnice za ratne zločine od strane Vojnog suda u Beogradu protiv 44 hrvatska branitelja te protiv predvodnika odbrane u Slavoniji za vrijeme Domovinskog rata razgovarali smo s Ivanom Vekićem, jednim od četvorice prvooptuženih . Ratni ministar MUP-a mirno je primio optužnicu, više ogorčen na službeni Zagreb nego na Beograd.

Kako ste se osjećali kada ste primili optužnicu za ratne zločine od Vojnog suda iz Beograda?

- Iskreno, osjećao sam se ponosno, jer je to dokaz kako sam bio sudionik Domovinskog rata. Sada mi to priznaje i neprijatelj, a to mi je osobito drago. Znate, oni daleko bolje od nas znaju tko je bio branitelj, a tko nije.

Kako bi ste objasnili mojoj generaciji, koja se dobro i ne sjeća početka Domovinskog rata, da država koja je napala Hrvatsku, razorila naše gradove, osnivala koncentracijske logore i opljačkala kulturna dobra, šalje optužnicu ljudima koji su se suprotstavili agresiji?

- Najnoviji srbijanski postupci nisu nikakva novost, oni su samo kontinuirani nastavak politike koja ima za cilj trajno osvajanje ovih prostora, a seže još u 19. stoljeće. Međutim, dokaz je to i bijede službene hrvatske politike koja je zapela negdje između nejasnog mirotvorstva i ne snalaženja u povijesnim i diplomatskim okolnostima. Nismo dorasli izazovima koji su pred nas postavljeni po svršetku Domovinskog rata, a daleko od toga da smo dorasli obraniti njegove tekovine.

Smatrate li propustom države što je uopće dopustila uručenje optužnice hrvatskim građanima od strane agresorske države?

- Apsolutno, ovo je prvenstveno propust središnje hrvatske vlasti. Na samu naznaku podizanja optužnice trebala se sastati Vlada, Sabor i Vijeće na nacionalnu sigurnost. Ne zbog Ivana Vekića ili Vladimira Šeksa već zbog onih 40 branitelja koji su optuženi zajedno s nama. Šeks kaže kako njemu nitko neće uručiti optužnicu, možda i neće zbog njegova položaja, ali što je s onih 40 branitelja koje nitko ne štiti? Gdje je sada Ivo Josipović i njegova politika pomirbe i raščišćavanja s "mračnim politikama devedesetih", kažite mi što je to od Josipovićeve politike koristilo Republici Hrvatskoj? Jednostavno, u obrani temelja državnosti, Domovinskog rata, zakazale su sve razine vlasti.

To se isto dogodilo 1945. kada su Srbi, kao najveći suradnici okupatora u Europi, postali odjednom pobjednici u ratu. Sposobnost službene Srbije da se od poraženog prometne u pobjednika je zaista nevjerojatna.

Kako se dogodilo da Srbija postane nadležna za sve postupke iz vremena ratova na prostoru bivše Jugoslavije, neka vrsta mini Haaga?

- Ne znam kako to objasniti, to se čak ne može objasniti ni podložništvom. Optužnica koju sam prije šest godina podigao protiv Veljka Kadijevića stoji u ladici, a hrvatskim braniteljima se sudi što su se branili. Dokaz protiv Kadijevića je cijela ratom razorena Hrvatska, ne treba ići daleko za prikupiti dokaze.

Međutim, nitko ništa ne poduzima. Jedino racionalno objašnjenje je kako netko u Hrvatskoj štiti vrh JNA od kaznenog progona. Nedavno mi je odgovoreno, u vezi prijave protiv Kadijevića, kako je optužba za poticanje na rat zastarjela, a prijavu za genocid DORH nije ni spomenuo. Toliko o našim pravosudnim organima i njihovoj brizi za Hrvatsku.

Koji su vaši naredno koraci, kako ćete se suprotstaviti srbijanskoj tužbi?

- Samo je jedno sigurno, na pitanja srbijanskih tužitelja nikada neću odgovarati, a na pitanja hrvatskih, zavisi, zavisi kakve ću volje biti toga dana.

Željko Primorac