Četvrtog dana ovog sparnog hrvatskog tjedna predstavnici tzv. Kukuriku koalicije predstavili su u zagrebačkoj Tvornici kulture svoj, po njihovom mišljenju, spasonosni program za predstojeće parlamentarne izbore. Osim jako dobro odrađene marketinške strane cijele priče, za što je 'kukurikavcima' doista potrebno skinuti kapu, ovaj program je daleko od odgovorne političke platforme na kojoj bi se trebao temeljiti hrvatski izlazak iz krize, nužna reforma hrvatskog društva i potreban zaokret u vanjskoj politici. Riječ je zapravo o još jednom populističkom manifestu koji prodaje nerealne ambicije na temelju mitova koji još uvijek egzistiraju u glavama Hrvata u ovom našem wannabe postsocijalističkom, a u stvari debelo socijalističkom društvu.

Iako već pri samom predstavljanju etiketiran kao kopija Vladinog programa, "Plan 21" nije nikakva kopija već potpuni original onoga što hrvatski birači žele čuti, svježe izvađen ispod čekića u kovačnici predizbornih snova i vješto upakiran za konzumaciju do dana izbora. Nakon izbora biti će, kao i dosad, što nam Bog da. Apsurdno je govoriti o kopiranju s bilo čije strane jer je program većine hrvatskih stranaka sličan do identičan, a temelji se na socijalističkim ispraznim frazama koje golicaju maštu većine građana koji se odbijaju suočiti s realnošću. U "Planu 21" golicanje moždanih girusa ispranih u socijalizmu samo je vješto marketinški dignuto na višu razinu konstantnim spominjanjem socijalne pravednosti i solidarnosti. "Zdravlje za sve, svi za zdravlje, zdravlje u svemu", kako stoji u planu 'kukurikavaca', poput one "gradimo prugu, pruga gradi nas", ostavlja dojam udarničkog slogana pod kojim će potpuno nefunkcionalan sustav pod najezdom pionira i omladinaca sam od sebe profunkcionirati iako ga je upravo politika, i HDZ-ova i SDP-ova, najviše pokopala provodeći prije svega političke i administrativne, a ne suštinske zdravstvene reforme koje bi barem donekle zakrpale jamu bez dna i unijele u nju nekakav dašak strategije kojom će jama biti održavana na nivou lokve bez da progredira do nivoa Marijanske brazde u desetljeću koje je pred nama. No, nemamo se zašto brinuti, poručuju iz trenutne oporbe, jer zdravstvo će biti prilagođeno siromašnima, bolesnima i starima, a država će manje uzimati od građana i više ga financirati sama. Ima država, 'ko kaže da nema... "Plan 21" u potpunosti revitalizira puste tlapnje obmanutih Hrvata s kraja prošlog stoljeća kad je instalirano uvriježeno mišljenje da ćemo samostalni biti poput Švicarske bez puno znoja. U ovom zbiru slova bez pokrića Hrvatska je i bogatija od Švicarske.

Gospodarski program je priča za sebe. Kad već u uvodnim rečenicama pročitate kako je dosadašnja gospodarska politika bila loša jer se temeljila na neoliberalizmu u startu postaje jasno da ili je ovaj program valjda najgori populistički manifest koji ste pročitali u posljednjih par godina ili ovi ljudi nemaju pojma o čemu pričaju. Republika Hrvatska, a s njom i sve njene gospodarske politike dosad, nije se ni pedlja odmaknula od socijalizma, stoga je pričati o neoliberalizmu u državi u kojoj ne postoji nijedan resor u koji država nije upetljala krakove "regulirajući" ga po potrebama biračkog tijela i bogatih mecena stranke na vlasti potpuno suludo. Hrvatska još nije ugledala ni kapitalizam u pravom smislu riječi da bismo uopće spominjali taj mitski neoliberalizam kojeg svi proklinju, a nitko od nas dosad u njemu nije ni živio. Nakon obračuna s fiktivnim neoliberalnim vanjskim i unutrašnjim neprijateljem koji nikad ne spava slijedi red pravde i pravednosti, red socijalne osjetljivosti te još pokoji izraz koji pojačava dojam ružičaste frazeologije tipa "neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu", a onda dolazimo do konkretnog. Doduše, ne baš konkretnog jer je sve bazirano na trenutno imaginarnom novcu, ali uvjeravaju nas da će novca biti. Kažu, nemamo ga mi, ali mi ga ni ne moramo imati. Ima fond ovaj, fond onaj, investicije koje će doletjeti odmah poslije izbora u državu u koju nitko ne želi investirati zbog glomaznog i neučinkovitog birokratskog aparata kojeg, usput budi rečeno, ni 'kukurikavci' ne planiraju drastično počistiti i reformirati. Oni će novac dobiti jer imaju ljepše oči od HDZ-a, nameće se zaključak. A s tim će novcem napraviti čudo - 13 novih elektrana uz nove blokove u postojeće dvije, nova postrojenja za obnovljive izvore energije, modernizirati naftovode i plinovode te rafinerije u Sisku i Rijeci, izgraditi 500-injak kilometara nizinske željezničke pruge, kanale za navodnjavanje i još svašta nešto. Evidentno je da se nakon autocesta i općenito prometnica i Kukuriku koalicija, u manirima HDZ-a, bacila na energetiku što je svakako pozitivno otkriće jer smo dosad bili jedna od rijetkih zemalja u Europi bez resornog ministarstva za tu privrednu granu. Pomalo i mi otkrivamo Ameriku.

Ako ste mislili da smo nabrajujući vrijedne kapitalne projekte potrošili sav svoj virtualni novac, grdno ste se prevarili. Kako rekoše 'kukurikavci' - novca ima, samo ne u Hrvatskoj, ali do izbora će po svemu sudeći taman doputovati do nas. Dakle, nakon što Kukuriku koalicija pobijedi na izborima, u što oni svesrdno vjeruju, možemo očekivati povećanje prosječne mirovine (za koje trenutno fali 17 milijardi kuna na godišnjoj razini i što očito nije dovoljno alarmantno) i ukidanje povlaštenih mirovina saborskim zastupnicima, članovima Vlade i sucima Ustavnog suda što će državu izvući iz gliba kao što fićo 'na kuku' može povući šleper s tri prikolice koji je zapeo u snijegu. Ali morate priznati da to stvarno dobro izgleda - Silvano Hrelja pobjedonosno najavljuje ukidanje povlaštenih mirovina, a politički uhljebi reciklirani preko nekoliko puta u vlastitom odbijanju da se konačno skinu s grbače ovog društva oduševljeno plješću presretni što će im povlaštene mirovine navodno biti ukinute. Kakav odgovoran državnički potez! Umirovljenici, stoga, ne moraju brinuti, a po svemu sudeći ne moraju ni nezaposleni jer će im se naknada povećati, dok će zaposlenima u državnoj upravi plaće biti stabilne i neće biti otpuštanja. Branitelji, koji ovaj put nisu glavna tema predizbornog ocrnjivanja od strane 'kukurikavaca' jer valja pobijediti na izborima, također mogu mirno spavati jer njihova prava neće biti dokidana. Naglasak je, dakako, na socijalno najugroženijima jer kakav bi ovo socijalistički bastard od predizbornog programa bio da ne potencira činjenicu da u zaduženoj državici, koja poput Trinidada i Tobaga opstaje zahvaljujući nametima i turizmu, a uvozi suho lišće i granje, i oni najugroženiji mogu imati kvalitetan i radošću obasjan život na temelju solidarnosti "bogate zajednice". Ha, tko zna, možda ovi uopće ne pričaju o Hrvatskoj?!

Sumirajmo za kraj - koja je kvaka 22 u Planu 21? Neprovediv je i potpuno nerealan! Revolucionarni plan koji bi trebao izvući iz krize jednu državu ne može biti baziran isključivo na novcu iz fondova Europske Unije, pogotovo kad se zna da je malo koja država uspjela iskoristiti maksimum koji joj je na raspolaganju, čak i godinama nakon što su postale dio europskog sustava i potpuno usvojile praksu EU u raspolaganju novcem iz fondova. Dodajmo tome činjenicu da Kukuriku koalicija, suočena s bolnim porazom na prošlim parlamentarnim izborima čije posljedice osjećamo i na ovom programu, ne planira nikakav drastičan rez već isključivo jašu na valu populizma pokušavajući pobijediti HDZ njihovim vlastitim oružjem - nerealnim, ali vrlo ambicioznim obećanjima, što nas sve zajedno dovodi u vrlo neugodnu situaciju. Situaciju u kojoj ne postoji doslovno nijedna jaka politička opcija spremna suočiti ovaj narod s istinom jer im je svima na prvom mjestu rezultat na izborima, a iz HDZ-ova 'curriculum vitae' najlakše se da iščitati kako se do njega dolazi. Prelijevanjem iz šupljeg u prazno, šarenim predizbornim lažama koje će biti nadograđene u jeftine postizborne izlike i podlijeganje kratkoročnim rješenjima bez stvarnog dugoročnog učinka. "Plan 21" predstavljen je sintagmom "Četiri stranke, jedan plan". Bez i najmanje grižnje savjesti toj sintagmi možemo dodati i "nula odgovornosti".

Gustav Antunović