Nije istina da je onaj Hrvat koji psuje na Boga i njegove svetinje, a posebno kad izgovara psovku na Isusa i na Blaženu Djevicu Mariju, da je domoljub i rodoljub. Dapače; takav ili takvi su najveći protivnici hrvatskoga naroda, što je rekao u svojoj propovijedi, u vrijeme adoracije pred Presvetim, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, u zagrebačkoj katedrali 2. veljače 1944.

E pa sad, svi oni koji pišu u tisku ili na portalima, te koji vode skupove, tribine, pa i one znanstvene a na temu domoljublja odnosno Domovinskoga rata i svih vrijednosti koje su fundamentalne za našu Lijepu Domovinu, a tako jednostavno izgovaraju proste i bogohulne psovke, u vrijeme stanke, uz kavicu u društvu, neka razmisle što je o njima rekao naš blaženi Alojzije Stepinac? Ali isto tako neka se zamisle klerici, koliko su uložili vremena i truda u svom pastoralu (kampanje) da se to zlo u Hrvatskoj istrijebi. Znam za većinu da nisu ništa poduzeli, te ih je lako staviti na stranu bogohulnika!

Na portalu dnevno.hr, Josip Jurčević pita (naslov članka): Ima li hrvatskih intelektualaca u Hrvatskoj? (subota 20. kolovoza 2011.). Nekako mi je sama konstrukcija pitanja pa i samog naslova dvojbena, uz istu dvojbu parafrazirajući pitanjem: ima li katoličkih intelektualaca u Hrvatskoj koji, dakle ne na način kako je izraženo u inicijativi potpisivanja potpore, glede pitanja oko Dajle, kako ju je pokrenuo akademik Josip Pečarić, a Jurčević u svom članku, gotovo antikatolički ocrnio, naprimjer: “Nakon ovoga ostaje priupitati 'hrvatske katoličke intelektualce': Ima li pragmatičnijeg sadašnjeg načina kojim se može uspješnije potapati i univerzalno katoličanstvo i nacionalno hrvatstvo?“ Dakle, ima li katoličkih intelektualaca koji ne potapaju katoličanstvo?

Mogao bi se sada ganjati oko ove konstrukcije (cjepidlačiti), univerzalno katoličanstvo?Ali što je ovo sve skupa naspram jedne jedine psovke ovih dana koja je pala uz ispijanje kavica; i kad bih znao da je gospodin Pečarić ili bilo tko od supotpisnika psovač odnosno bogohulnik odmah bi povukao svoj potpis, a od sada ću provjeravati, koji su to „katolici intelektualci“ da bi supotpisao. A u samom članku od gospodina Jurčevića ne nađoh bogatstvo katolicizma, dapače toliko je tu taštine da ti „srce stane“! Ali eto, neka pera ne staju, tj. neka intelektualci ne šute!

Da, nazočio sam nekim skupovima (krugovima), tribinama, glede onoga kako navedoh na početku članka, gdje se raspravljalo, naukovalo, a poslije i zbornike tiskalo, a na stankama uz kaficu toliki naši „katolički intelektualci“, čak akademici, uz najveću prostotu i takvom jednostavnošću psovali su Isusa i druge psovke, a o vulagarijama da i ne govorim. I odustao sam nazočiti u tim jalovim skupovima, tj. skupovima koji ne mogaše imati Božji blagoslov. Crkveni pastiri bi morali reagirati na ovo moje pisanje pregnantnije i odlučnije nego na sve “otimačine nekretnina i pokretnina“ u Hrvatskoj.

Nadbiskup Stepinac je u svojoj propovijedi na trgu ispred katedrale u Zagrebu 31. listopada 1943. spominjao iskvarene Ninivljane, koji su poslušali proroka Jonu i pošteđeni su od potpunog uništenja, a naš propovijednik je pozvao svoj narod u toj propovijedi da postupimo poput Ninivljana. Naši pastiri niti ne govore o grijesima naroda, a kamo li da pozivaju poput Stepinca. Evo razloga da se svi skupa nađemo oko jednog stožera, na čelu s našim blaženim patronom Alojzijem Stepincem i da krenemo u sveopću duhovnu obnovu u pokori, molitvi i okajavanju naših grijeha, kako je i naznačio naš propovjednik iz 1943. godine.

Nikola Bašić