Ma zamislite, povela se rasprava o korištenju djece u političko-promidžbene svrhe. Pa prikazuje Jacu kako baca kamen temeljac, a dijete pored nje u kameru, s onim svojim nevinim osmjehom, bali nešto u njenu korist. I eto ti odmah oporbe koja kaže da je Jaca prefrigana maca koja djecu upreže u kola svoje predizborne kampanje. Ma, ja povjerovao i odmah zapjenio! Gdje ćeš djetetom manipulirati, povikah sav nervozan. Sva sreća pa mi je dragi Bog dao još ono malo pameti, pa nazovem prijatelja, ne bih li s njime podijelio svoju ogorčenost, koji me ohladio u trenu. – Pa što ti misliš, klendupino jedna – izdere se on na mene. – Nije Jaca ništa izmislila, već jednostavno slijedi odavno zacrtane smjerove. Zar si zaboravio da je premijerka pamet stekla u kumrovečkoj političkoj školi, budalo jedna?! – kaže on meni, a ja zastadoh obuzet strašnom spoznajom. I zaista je čovjek u pravu. Čini se kako je premijerka dobro shvatila važnost djece u propagandi, a i dobre je profesore imala.

Pioniri maleni

Pioniri maleni, mi smo vojska prava … Stanimo tu malo! Znači pioniri su ta vojska, ti sadašnji ili budući ratnici, topovsko meso, ti koji su pravi! Idemo dalje: Svakog dana ničemo ko zelena trava… Ups!!! Znači djeca su poput najraširenije biljke koja se svake godine kosi i nikoga nije briga što se s njima događa! Ima djece poput trave i nisu nam važne njihove glave! Tu smo dakle! Nikada neću zaboraviti kako nam je uz rub Savske u Zagrebu uvalilo zastavice s petokrakom, te srpom i čekićem, u ruke i maši ti moj pionirčiću, maši (a Tito prolazi iza zatamnjenih stakala /scena koju ne mogu zaboraviti/). Koju godinu kasnije nisu me primili u redove tzv. socijalističke omladine, jer slušao sam Beatlese, Rolling Stonese, nosio dugu kosu i stalo se nešto bunio. Mater je tada zbog toga plakala, a ja sam danas na to ponosan. Smrt komunizmu, fašizmu, manipulatorima, a sloboda djeci! Nemojte, djeco, samo da vas tretiraju kao travu zelenu (ma što mater rekla ili Severina pjevala) ili pionirima u službi jednonog kulta. Ne mašite zastavicama, ma kave boje na njima bile (osobito ne one što podsjećaju na dugu ili imaju srp i čekić koji služe za košnju i zabijanje čavla u glavu), jer tada ste roboti jednoumlja i nitko vam više neće kreativnost osloboditi niti savjest olakšati (ako ikada išta shvatite).

Tata kupi mi auto

Ipak, sjećam se da se u to doba, nešto kasnije, situacija ipak malo relaksirala, pa je političku ideologiju donekle zamijenila ona tržišna. Počeli smo pjevati nešto komercijalnije pjesme (a na plakatima se počeo pojavljivati Marlboro jahač). Duga je kosa ušla u modu, više me nisu tako brutalno proganjali (jedino kada bi ugledali katolički križ oko vrata /izvlačio sam se na tada popularnu rock operu Jesus Christ Superstar/), a nacija je zavoljela pjesmu (Mala djevojčica – opet manipulacija djecom, ali ovoga puta više komercijalno, a nešto manje komunistički ideološki): Tata kupi mi auto, bicikl i romobil, kupi mi malenu bebu, kolica Jugovinil… Ovo Jugovinil, je čisto ludilo! Samo neka se negdje spominje to Jugo, pa makar i o vjetru bila riječ! Smrt fašizmu, komunizmu, jugoslaviji i konzumerizmu, a sloboda pticama! Danas su tu ulogu preuzela djeca koja umilnim glasićima nagovaraju roditelja da kupe Pedigre hranu kako bi ljubljeno pseto imalo lijepu i zdravu kakicu. A koliko vidim počela se djeca pojavljivati i u onim indoktrinirajućim spotovima veličanja EU kao nove nadnacionalne nakaze. Dakle, vještina pranja mozga nije zaboravljena i polako se vraćamo pionirima malenim.

Margarin Ivo u sve se miješa

A naš nam predsjednik mudro poručio kako ulazak na Pantovčak za njega nije značio lobotomiju, jer i on ima svoje mišljenje o nečemu. Dakako da je tako, pa nitko normalan nije ni pomislio kako će on biti lobotomiran. Mi se samo bojimo da nam se ne ponovi nacionalna lobotomija, a predizborna kampanja i sva ova događanja u kojima se naše ime gubi u vrtlozima izraza poput regiona i sl. nas tjeraju na oprez. Kaže Josipović, u stanci između dva (od stotinjak prethodnih) susreta s Tadićem, kako se neće priklanjati SDP-u u kampanji iako je dijete iz crvene ideološke epruvete. Stvarnost ipak nešto drugo govori. Margarin Ivo u sve se miješa (opet ja na reklame s TV), a najmanje u ono za što je izabran. Pitam se što je do sada učinio za Hrvatsku, onako, malo konkretnije (na gospodarskom polju npr.). Sastao se s Tadićem i ostalim balkanolozima i jugonostalgičarima (pa čak i s jugo-monarsima) toliko puta da je to već gadljivo. Savjetnici su mu… ajme i pomozi, sve petokraka do petokrake, udbaš do udbaša, lumen do lumena. Družio se s Radom i Angelinom na Brijunima, filozofirao o izjavama upuštajući se u besmislena prepucavanja s neistomislećim ministrima ili premijerkom, uglavnom ništa koristi, a usta puna regije, bratstva i jedinstva.

P.S. Promidžba je moćno oružje, toga su valjda svi svjesni. Predložio bih da se naš predsjednik, ako nas ne želi lobotomirati i doživljava sebe predsjednikom svih Hrvata, odrekne bilo kakvih komentara vezanih za predstojeće izbore. Neka se prestane poput Zvijezda margarina u sve miješati i neka da šansu Milanoviću da pokaže muškost. TV programima bih predložio da iz prezentacije ispitivanja javnog mišljenja izbace onu glupu kategoriju o najpopularnijim političarima, ili barem Josipovića (dok ne prođu izbori). A ako već bez nje ne mogu neka nas prestanu uvjeravati o njegovoj 80 postotnoj popularnosti, jer i to je pristranost. Primijetio sam da čim oni objave kako Josipoviću vjeruje najveći broj građana ovaj se oglasi nekim komentarom usmjerenim na diskreditaciju SDP-ovih političkih suparnika. Mislim da im to ne bi trebao biti neki problem, te da im to neće omesti diskreditacijsku kampanju nakon što je blagajnica-vrtlarica iskopala to što je iskopala. Da su se barem naši istražitelji malo više potrudili iskopati neke druge kubike zemlje na nekim drugim mjestima mogli smo se uvjeriti u istinitost tvrdnje: Zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju.

Autor: Galeus