''Nepravda je  društveni običaj i sustav izgrađen kroz stoljeća. Jedni je počinjavaju, drugi je podnose, jedni su ponosni na svoja nepravedna djela koja im donose bogatstvo i prijateljstvo moćnika, drugi misle da je vrlina podnositi je. Nepravda je nasilje, i kao nasilje samo mijenja oblike ali ne prestaje postojati. Čovjek nepravednik bira to biti, a čovjek žrtva žrtvom postaje protiv svoje volje....Neki nepravdu prešućuju, drugi je izbjegavaju, malo tko se protiv nje bori. Stvarno, ona izgleda svemoguća....''

Ruski filozof Vladimir Solovjev, prijatelj našega Strossmayera, imao je pravo, a u  130 posljednjih godina  nije se u toj materiji mnogo  promjenilo. Revolucije, proglasi i ratovi tek su transformirali izražaje nepravde u svijetu, a koliko god to izgledalo neuvjerljivim, najviše se toga u borbi protiv nepravde duguje snažnim  pojedincima.

Slučaj Ante Gotovine, kao nekog klasika ratnoga prava i poslijeratne nepravde,  nije mogao postati kamen temeljac rušenja nepravde na tom pravnom terenu: čovjek je bio cijelo vrijeme   u rukama nekih klubova dubijoznih odvjetnika, a matična zemlja mu je  u rukama falsifikatora koji su huškali i hranili tužiteljstvo lažima i krivotvorina. Zapravo Gotovina je danas antologijski slučaj žrtve kriminalnoga miljea ustoličenoga na vrhu Republike Hrvatske, s presudom koju bi  Haag mogao poništiti ili znatno smanjiti samo kada bi iz Zagreba  sama organizacija krivotvoraca priznala svoje protupravne radnje. Ali...malo morgen, zar ne?

Koliko će još žrtava pravna korupcija donijeti Hrvatskoj? Eno ga tamo na Hvaru: čak i državni bivši glavni tužitelj Ortynski, sa svim svojim imenom i znanjem ne može osloboditi sudskih igara i ostvariti svoje imovinsko pravo.

SLUČAJEVI U HRVATSKOJ

Jugoslavija je bila pakao sudskih nepravda, a slobodna Hrvatska je preuzela i mnoge suce, i mnoge zakone i mentalitet komunističke samovolje u pravosuđu. Tijekom zadnjih mjeseci slučaj prof. dra. Miroslava Dorešića, političara iz garniture dr. Franje Tuđmana, bivšega doministra, međunarodno poznatoga fizičara, prodro je u javnost i prouzročio i zaprepaštenje i strah za pravnu sigurnost svakoga građanina. Gledajuči kako se jedna istaknuta ličnost  odjednom može nači u poziciji osuđenika, nakon što mu se pravo na obranu dramatično previdjelo, obnovila su se pitanja o pravnoj sigurnosti u državi.

Već smo jednom pisali o tom slučaju: dr. Dorešić je pred nekih osam  godina upao u nepromišljenju ljubavnu vezu s nekom novinarkom prisno povezanom sa starim jugoslavenskim krugovima obavještajaca, pa s premijerkom Kosor i drugim figurama iz financijskih i političkih krugova. Jedan je istaknuti hrvatski novinar već i prije bio izgubio i obitelj i zdravlje, pa ubrzo i umro, nakon što mu se je ta ista  ljupka dama strastveno uplela u život i onda ga aferaški samljela.

Tako i kad je Dorešić odlučio prekinuti tu vezu, povrijeđena dama ga je optužila za uznemirivanje, prijetnje i sve ono što k tome ide kako bi se navodnog počinitelja moglo materijalno oštetiti i  baciti ga u zatvor. Ni jedan odvjetnik nije tu mogućnost ozbiljno predvidio glede Dorešića, a zato je vjerojatno optužnica koristila sve trikove i postigla svoj naum, u procesu KO 4576/03.

Postupak je trajao šest godina, izredalo se je četiri sudaca koji su se jedva uputili, a možda se i nisu imali kad uputiti u predmet, da bi se na kraju optuženog znanstvenika prikazalo  da je on taj koji ''odugovlači'' sudski proces, pa zato zbog tobožnjeg ''ubrzanja postupka'' njegovi svjedoci uopće nisu saslušani niti su njegovi obrambeni dokazi uzeti u obzir....Reductio ad apsurdum koja bi  u pravnoj državi, po pravu, trebala biti nemoguća.

U STRASBOURGU I U USKOKU

Tužba Dorešićeva  protiv postupka zagrebačkoga suda pred Europskim sudom u Strasbourgu vjerojatno ne če biti razmotrena prije kraja 2012. zbog preopterećenja u radu te ustanove. Zato, smatravši da  glavna odgovornost za po njemu apsolutno ilegalan postupak leži na sutkinji Lepoj Singer, Dorešić je USKOK-u kazneno prijavio tu danas umirovljenu sutkinju, koja je bila predsjednica viječa  Zagrebačkog  Županijskog suda. Predmet novinarke protiv Dorešića dva puta se je našao u rukama te  sutkinje, pa je njen posao bio zaista ključan za ishod do kojega je došlo.

Međutim, hoće li Ured za suzbijanje korupcije i organiziranoga  kriminaliteta, a kratica naziva mu je USKOK, primiti se tog Dorešićevog slučaja, danas kad muku muči s  aferama u kojima se vrte milijarde, kad se ljuljaju ministri i galamđije međunarono umreženi, pa kad se čak razmišlja o opstanku HDZ-a zbog tih istraga? Na žalost, baš i nije vjerojatno da će sudbina jednog samozatajnog fizičara, teško bolesnoga i iznapadana po jednoj tv-aktivistkinji, uči u paket žurnih predmeta.

ZAČARANI KRUG KOJEG STVARA PRVA POVRIJEDA PRAVA

Teško je kola vratiti na pravi put, nakon što ona upadnu u močvaru. Nezakonitost se gradi na nezakonistima, nepravde na nepravdama, zlouporabe prava na zlouporabama prava. Despotizam, na kršenju prava.

Kad je Dorešić smatrao da mu je put do pravde zatvoren jer mu je obrana onemogučena, pokrenuo je zbog krivokletstva  KO 2239, protiv spomenute osobe i protiv još dvije osobe, bračnoga para, koji su joj i kolege, a koji su njeni svjedoci.  Taj pravni put je jedini  način da se istina uspostavi, već kada je tužba ozlojađene novinarke završila na tako bizaran način, to jest na uspešan način.

Naravno, sutkinja koja ovaj predmet ima u rukama, mora postupati sukladno zakonu a ne sukladno presedanu kojeg je iskonstruirala gospođa Lepa Singer. To jest, treba saslušati sve svjedoke i sagledati svu predloženu dokumentaciju prof. dr. Dorešića, s čime bi  konačno sve lažne optužbe protiv njega pale.

Saznajemo da  je ročište zakazano za iduče dane. Bit će od dramatične važnosti ne samo za danas teško bolesnoga g. Dorešića nego i za procjenu  pravne sigurnosti u državi, ustanoviti kojim će smjerom posupak krenuti. I koliko mjesta je Pravdi ostalo u zemlji Hrvata.

Silvija Ljubek