Angažman bivšega hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića u vezi s Libijom ponovo je aktualizirao temu treba li bivšem predsjedniku ostaviti zakonske povlastice i pravo na službeni ured. On je, naime, pokušao odigrati posredničku ulogu između bivšeg libijskog diktatora Moamera Gadafija te SAD-a, Rusije i Kine prenoseći njihovim veleposlanicima Gadafijevu poruku da je spreman povući se ako prestanu NATO-ova bombardiranja, piše Vjesnik.

Upravo činjenica da se Mesićev ured financira iz državnog proračuna, u očima stranih promatrača stvara dojam kako bivši predsjednik djeluje uz prešutnu suglasnost vlasti, obavljajući posao koji Vlada i predsjednik Republike kao sukreatori vanjske politike ne mogu činiti javno. Time se šalje poruka da Hrvatska, inače članica NATO-a, vodi dvostruku politiku i da je upitna njezina vjerodostojnost kao partnera u Sjevernoatlantskom savezu bez čijeg angažmana ne bi ni bilo Gadafijeva svrgavanja.

Upravo zbog Mesića i njegove ambicije da napokon postane mirovni posrednik na nekom od svjetskih kriznih žarišta, što nije uspio u slučaju bliskoistočnog i kosovskog problema, Hrvatska nije pozvana na konferenciju o Libiji održanu prošlog tjedna u Parizu, za razliku od nekih zemalja koje uopće nisu u NATO-u.

O mogućem ukidanju Mesićeva ureda Vlada nije nikad raspravljala, no iako u Banskim dvorima nisu zadovoljni ponašanjem bivšeg predsjednika u vezi s Libijom, ipak ne smatraju da je time ugrožen vanjskopolitički položaj Hrvatske. Također, u Vladi sumnjaju da bi se nešto bitno promijenilo kad bi se Mesićev ured ukinuo ili skinuo s državnog proračuna. »S uredom ili bez njega, Mesić će uvijek biti bivši predsjednik i uvijek će moći reći što misli, to je njegovo pravo, ali svi znaju da to nije službeni stav Hrvatske, tvrde u vladi.